Kao majka dječaka s blažim intelektualnim teškoćama više ne znam na koja vrata pokucati i dobiti barem savjet kako dalje

Šaljem svoj glas u nadi da će se u godinama koje dolaze nešto pozitivno promijeniti.

Majka sam dječaka s blažim intelektualnim poteškoćama koja kroz sistem školovanja zajedno s djetetom prolazi pakao te trenutno ne vidimo više "vrata" na koja možemo pokucati i dobiti osmijeh koji ne košta ništa, dobru riječ, a kamoli savjet kako dalje.

Nada umire posljednja. U mislima smo sa svim roditeljima i djecom koji žive slične probleme i nastoje doći do najboljeg rješenja. (Senka

 

Povezane vijesti