Ružica Magušić, prof. logoped radi u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava i prezentirat će najnovije praktične rezultate svog rada na konferenciji o naprednoj tehnologiji za osobe s invaliditetom 'Asistivna tehnologija i komunikacija' od 1. do 2. rujna 2016. u Zagrebu. Misao vodilja u svakodnevnom radu prof. Magušić: "Dopusti sebi vidjeti ih bez ograda u koje si naučen vjerovati.“

 

Kako je počeo vaš rad na potpomognutoj komunikaciji?

- Spoznaja da u Republici Hrvatskoj postoji ogroman broj osoba zarobljenih u svome tijelu za mene je bila vrlo traumatično iskustvo zahvaljujući kojem sam svu svoju energiju usmjerila ka traženju načina kako tim osobama pomoći da pokažu okolini svoje realne potencijale.

Moja avantura s radom na potpomognutoj komunikaciji (AAC, engl. Alternative and Augmentative Communication) započela je 2010. godine, u vrijeme kada sam počela raditi u COO Dubrava u Zagrebu. To je bilo vrijeme kada sam prvi puta spoznala da osobe koje imaju višestruka oštećenja, teška motorička oštećenja i koje ne govore uopće postoje te da terapijski alati kojima raspolažem, odnosno da moje znanje nije dovoljno. U to vrijeme nisam mogla u Hrvatskoj dobiti znanja koja su mi trebala. Bila sam i još uvijek sam svjedok vrlo bolnim sudbinama. Osobe kojima u očima vidiš koliko su zapravo 'prisutni' i koliko zapravo razumiju, zbog nemogućnosti izražavanja uključuju se u oblike školovanja koji su daleko ispod njihovih potreba, često radi ekspresivnih komunikacijskih teškoća ti ljudi psihički oboljevaju, postaju agresivni prema sebi ili prema drugima ili pak potpuno apatični, desetljećima žive u tišini, neki čak pokušaju i suicid.

U kojoj su mjeri sudbine osoba s teškim oblicima invaliditeta bile poticaj traženja alata koji bi im omogućili komunikaciju?

- Upravo su te sudbine bile razlog zašto sam krenula u potragu za alatima kojima bi se rečenice "oni to ne mogu“ i "mi nažalost tu ništa ne možemo, sustav ih jednostavno ne prepoznaje“ promijenile. Prva službena korisnica potpomognute komunikacije (AAC) stigla mi je 2011., iste godine kada sam u COO Dubrava u sklopu EU projekta Snail speed kojeg je nositelj bila udruga PUŽ, a COO Dubrava partner, završila osnovnu edukaciju za nadomjesnu i potpomognutu komunikaciju u Kamniku u Sloveniji. PUŽ Dubravi donira i prve AAC alate i na tome sam im izuzetno zahvalna.

Godine 2013. upoznajem Maju, djevojku koja je zbog svojih motoričkih oštećenja trebala AAC tehnologiju koja (kao i sve druge) u RH nije bila dostupna. Timska dijagnostička procjena ukazivala je na to da se radi o vrlo pametnoj djevojci koja puno razumije i ima jako puno znanja, ali koja se ne može izraziti. Ne može korititi niti jedan dio tijela da bi pristupila računalu. Bila joj je potrebna tehnologija za upravljanje računalom putem pogleda (Eye Gaze tehnologija). Kako nam je najbliže zatupništvo za Tobii tehnologiju (vodeća svjetska tvrtka za Eye Gaze u svijetu) bilo u Sloveniji, u privatnom aranžmanu smo Maja, njezina mama i ja odlazile tamo dok nismo bile sigurne kako je to upravo ono što Maja može koristiti. Sama nabavka pomagala je, zbog toga što nije u RH trajala skoro dvije godine. Zato je bilo jako važno imati zastupnika za Tobii, ali i drugu asistivnu tehnologiju (AT) u RH. Onog trenutka kada je tvrtka E-Glasdobila zastupništo za Tobii u Hrvatskoj i AAC se u RH počeo doista razvijati u svim aspektima.

Maja, prva Tobii- jevka, Eye Gaze korisnica u RH, kao i prva srednjoškolka koja se školuje za upravnog referenta zaslužna je što danas imamo zastupništvo AT kao i za sve veći broj AAC korisnika u RH, što se AAC razvija, počinje doista živjeti.

Na čemu danas radite?

- Danas radim na usvajanju AAC metoda u COO Dubrava koji je i službeno 2015. oformio AAC kabinet u sklopu kojeg djeluje i kabinet za senzoričku integraciju. Budući da hrvatski zakoni još uvijek ne poznaju metodiku rada na AAC-u borimo se s kroničnim nedostatkom kadra i još puno drugih stvari, ali ne odustajemo. Prvi AAC korisnici ulaze i u redovne škole, a što isto ne ide lako. AT i AAC pomagala su pomagala jednako važna kao i sva druga medicinska, ortopdeska i druga pomagala. Stoga je nužno da što prije budu financirana od strane države.

Koji je cilj augumentativne i alternativne komunikacije (AAC)?

- Ovdje tehnologija dobiva potpuno novi smisao. Ona nekome doslovce daje život dostojan čovjeka. Prekrasno je vidjeti kako taj ključ uspjeva otključati čak i naoko zahrđala vrata koja se na prvu i ne čine vrijedna otvarati. Glavni cilj rada na AAC metodama je omogućiti osobi da kaže što god želi, kada god želi i na koji god način želi, čak i onda kada nam se čini da osoba za to nije sposobna. Također, dobar AAC sustav mora omogućiti korisniku osim da nešto zahtjeva i imenuje i da komentira, da samostalno započinje komunikaciju, da može u bilo kojoj situaciji komunicirati! AAC pomagalo ne znači puno ako osoba nema usvojenu vještinu korištenja istog. Također, da bi osoba mogla uspješno komunicirati koristeći AAC, mora i jezične vještine savladati. Slično kao da uči strani jezik. To je višegodišnji proces.

Upravo iz tog razloga u svom radu sam se posvetila razvoju komunikacijskih mapa za hrvatski jezik koje to mogu omogućiti svakom korisniku. Primjere komunikacijskih mapa sržnog rječnika (engl. core vocabulary) za hrvatski jezik kao i upoznavanje s načinima na koji se osobe poučavaju koristiti ih prikazat ću na AT- AAC konfrernciji u rujnu, a same mape će biti poklonjene svim sudionicima konferencije. Više o konferenciji i asistivnoj tehnologiji možete saznati na stranicama www.ataac.eu i www.eglas.hr/tobii.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 03.08.2016