Odgoj djece s teškoćama u razvoju: Neke greške koje roditelji čine a da toga nisu ni svjesni

Ponekad je kod djece s teškoćama u razvoju prisutna agresija ili autoagresija te je potrebno uz pomoć stručnjaka kontroliranim i odmjerenim postupcima ukloniti takvo ponašanje

 

Mi odrasli imamo jednostavnu, ali istodobno i zahtjevnu zadaću naspram djece. Sve što trebamo učiniti je vlastitim primjerom pokazati kako biti dobar čovjek i imati kvalitetan život. Kada želimo pokazati kako biti dobra osoba presudno je u kakvom smo odnosu s drugim ljudima i na koji način komuniciramo.

Često zaboravljamo da dijete ne uči toliko pamćenjem moralnih monologa u kojima po tisućiti put ponavljamo da se ne smije tući druge, već dijete bolje memorira slike koje gleda. Ako dijete često gleda sliku majke koja probleme rješava podizanjem ruke, najvjerojatnije će koristiti isti obrazac ponašanja kada se suoči sa sličnim problemom.
Jedno od osnovnih obilježja djece s teškoćama u razvoju je sporije učenje novih ponašanja. Potrebno je puno strpljenja i puno pokazivanja kako bi dijete s teškoćama usvojilo nova znanja i naučilo ih koristiti u svakodnevnom životu.

Dijete najbolje uči oponašanjem osobe koja mu je važna u životu. Vidimo da mala djeca vole oponašati svoje majke kako se šminkaju ili hrane bebu, pa isto tako se može vidjeti kako viču na svoje lutke i tuku ih kada su bile "zločeste“. Ono dijete koje kao posljedicu svoga neprimjerenog ponašanja doživljava kažnjavanje neće naučiti kako da promijeni svoje ponašanje. Ovo pravilo vrijedi za djecu prosječnog razvoja, a isto tako i za djecu s teškoćama u razvoju, s time što će dijete prosječnog razvoja ponekad logično zaključiti koje ponašanje je primjereno, a dijete s teškoćama u razvoju to često neće znati ako mu ne pomognemo.
Intelektualne teškoće podrazumijevaju zaostajanje u svim područjima razvoja, pa tako i zaostajanje u razvoju socijalnih vještina i moralnom razvoju. Djeci i mladima s intelektualnim teškoćama češće će trebati podrška u smislu odabiranja primjerenog ponašanja u određenoj situaciji ili u rješavanju sukoba.

Ponekad je kod djece s teškoćama u razvoju prisutna agresija ili autoagresija te je potrebno uz pomoć stručnjaka kontroliranim i odmjerenim postupcima ukloniti takvo ponašanje. To, međutim, ne znači da djeca s teškoćama u razvoju ne mogu na jednostavan način naučiti što je dobro, a što nije, koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije, odnosno s kojim ponašanjem će dobiti što žele, a s kojim neće. 

Piše: Božica Ravlić

 

Povezane vijesti