Intervju: Ivana Knežević Šambić
Članovi STKI URIHO smislili su slogan za ovu uistinu jednistvenu trenericu koja ima i svoj klub vjernih navijača: "Stolni tenis nam je u krvi, s Ivanom smo uvijek prvi“
Trenerica stolnog tenisa za osobe s invaliditetom Ivana Knežević Šambić rođena je u Vinkovcima a stolni tenis trenira od svoje 6. godine . Prve korake započela je u stolnoteniskom klubu "Lokomotiva" Vinkovci. Završila je Medicinsku školu u Osijeku, gdje nakon "Lokomotive“ nastavlja igrati za STK "Vodovod" Osijek. Dolaskom na Kineziološki fakultet u Zagreb prelazi u STK "Tis" Zagreb. Odnedavno je postala ponosna majka sinčića Antonia.
Nastupala je na brojnim državnim i međunarodnim turnirima za reprezentaciju Hrvatske. Spomenimo još kako je jedina stolnotenisačica u Hrvatskoj koja ima fun klub čiji je navijači prate na svim natjecanjima. Članovi STKI URIHO smislili su slogan "Stolni tenis nam je u krvi, s Ivanom smo uvijek prvi“.
Kako ste se počeli baviti treniranjem osoba s invaliditetom?
- Kao apsolvent Kineziološkog fakulteta htjela sam upoznati svijet športa za osobe s invaliditetom tako da sam počela volontirati u Zagrebačkom športskom savezu osoba s invaliditetom kao trener stolnog tenisa.
Kako Vam je bilo na početku, kako ste se nosili s barijerama s kojima se redovito susreću sportaši s invaliditetom?
- Na početku mi je bilo jako teško raditi jer mi je bilo žao svih ljudi, posebno djece s teškoćama u razvoju s kojima sam se sretala u Centru za odgoj i obrazovanje "Dubrava".
Koliko često održavate treninge stolnog tenisa i gdje?
- Trenutno radim kao voditeljica Centra za mlade u stolnom tenisu u Zagrebačkom športskom savezu za osobe s invaliditetom. Treninzi se održavaju svaki dan u COO "Dubrava" i COO "Vinko Bek", a vikendom imamo turnire.
Što za njih ti treninzi predstavljaju, vidite li pozitivne promjene na djeci?
- Već nakon nekog vremena vidjela sam da naš trening njima jako puno pomaže, poboljšava njihovo zdravlje, motoričke i funkcionalne sposobnosti, da su sretniji, zadovoljniji. Dakle, putem stolnog tenisa im se uvelike poboljšala kvaliteta života, a to mi je bio veliki poticaj za daljnji rad. U sportu osoba s invaliditetom upoznala sam puno kvalitetnih, vrijednih, dobrih i dragih ljudi od kojih su mi neki jako dobri prijatelji.
Koliko je stolnotenisača aktivno u tim treninzima?
- Na našim treninzima kontinuirano trenira 30 do 40 mladih i nešto starijih stolnotenisača, jer stolni tenis je sport, kako ja volim reći, koji se može igrati od 7 do 77 godina. Treninzi su prilagođeni invaliditetu športaša,kao i natjecanja,pa tako u stolnom tenisu postoji 11 kategorija( 5 kategorija u kolicima i 6 kategorija stojeći).
Koliko su česta natjecanja i gdje se sve održavaju?
- Turniri se održavaju po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu. Obišli smo cijelu Hrvatsku,a imamo i dobru suradnju s klubovima iz Austrije i Njemačke.
Navedite neke od značajnijih rezultata koje ste ostvarili?
- Što se tiče postignutih rezultat najviše se ponosim na ekipu Uriha koja je već 5 godina za redom ekipni prvak Hrvatske sa 16 osvojenih pojedinačnih medalja,u našim redovima imamo i juniorske prvake Hrvatske koji tek kreću po velike športske rezultate.
Jeste li zadovoljni radom u klubu koji trenirate?
- STKI "URIHO" jedinstven je klub. Najstariji je i najtrofejniji klub za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj. Broji i najveći broj članova u državi. Klub je osnovala i uspješno ga vodi već duži niz godina predsjednica Jadranka Blagus koja stvarno živi i radi za klub,ali i za sport osoba s invaliditetom općenito.
Tko Vas sve prati i pomaže da ostvarujete dosadašnje rezultate?
- Najveću podršku imamo od Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom, naravno ustanove URIHO i dakako našeg predsjednika Josipa Držaića koji je veliki prijatelj športa za osobe s invaliditetom, bez njih naravno ne bi mogli funkcionirati.
Koji su Vam daljnji planovi?
- Daljnji planovi u budućnosti su nam uključiti što veći broj osoba s invaliditetom u stolni tenis i u sport općenito,naravno kako smo mi športaši natjecateljskog duha želimo ostvariti i što bolje rezultate.
Jeste li zadovoljni sredstvima za rad s tim športašima?
- Što se tiče sredstava za rad nadamo se da će ih u budućnosti biti više kako bi naš rad bio još kvalitetniji.
Dobitnica ste nekolicine priznanja, možete li izdvojiti najdraže?
- Pa izdvojila bih da sam u tri navrata bila proglašena za trenericu godine za osobe s invaliditetom i nagradu austrijskog grada Linza za osobit doprinos u razvoju stolnoteniskog sporta za osobe s invaliditetom 2012.
Jeste li dovoljno zastupljeni u medijima?
- Što se tiče zastupljenosti športa osoba s invaliditetom u medijima, mislim da su slabo zastupljeni u odnosu na športaše bez invaliditeta, a svi znamo da sportaši s invaliditetom ulažu velike napore kako bi ostvarili velike športske rezultate.
Razgovarao: Marko Damjanović
Objavljeno: 05.02.2014