AMERIČKI ZAKON Smjernice za pisanje o osobama s invaliditetom

Ako danas nismo 'osoba', sutra već možemo biti ljudi s dijagnozama i različitim stanjima. Nemojte se, ako nećete, obazirati na osobe s invaliditetom. Mislite na sebe

Osoba s invaliditetom, ilustracija

 

Zakon o Amerikancima s invaliditetom (The Americans with Disabilities Act - ADA) usvojen je 1990. godine; zakon je to o građanskim pravima koji zabranjuje diskriminaciju osoba s invaliditetom u svim područjima javnog života, uključujući poslove, škole, prijevoz i sva mjesta koja su otvorena široj javnosti.

Svrha zakona je osigurati da osobe s invaliditetom imaju ista prava i mogućnosti kao i svi drugi.

ADA daje zaštitu građanskih prava osobama s invaliditetom slične onima koje se pružaju pojedincima na temelju rase, boje kože, spola, nacionalnog podrijetla, dobi i vjere. Jamči jednake mogućnosti osobama s invaliditetom u javnom smještaju, zapošljavanju, prijevozu, državnim i lokalnim službama te telekomunikacijama.

ADA je, uz sve navedeno, objavila i smjernice za medije o pisanju tekstova koji se odnose na osobe s invaliditetom.

Bitne su riječi koje koristite i način na koji prikazujete osobe s invaliditetom, navodi ADA i, čini se, ništa ne može biti jednostavnije. Ipak je to, no, vrlo složeno i ne daje nam samo smjernice o izvještavanju o problematici ljudi s invaliditetom, nego nas upućuje na činjenicu da svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo u medijskom prostoru, s invaliditetom ili bez njega.

Evo tek nekoliko smjernica (ima ih još) za prikazivanje osoba s invaliditetom s poštovanjem i uravnoteženim jezikom koji je točan, neutralan i objektivan.

Što mi, primjerice, radimo na In Portalu? Zamolimo je li osoba spremna otkriti svoj invaliditet, u podrubrici 'Moja priča'. Nemojte pretpostavljati da su osobe s invaliditetom spremne otkriti svoj invaliditet, takve koji nisu mi i ne gnjavimo. Dok neki ljudi radije javno govore o svom invaliditetu, kao što je uključivanje informacija o svom invaliditetu u medijski članak, drugi se odlučuju ne biti javno identificirani kao osoba s invaliditetom.

Općenito, prvo se osvrnite na osobu, a zatim na invaliditet. Osobe s invaliditetom su prije svega osobe. Označavanje osobe izjednačava je sa stanjem i može biti nepoštovanje i dehumaniziranje. Osoba nije invaliditet, stanje ili dijagnoza; osoba ima invaliditet, stanje ili dijagnozu.

Koja je to razlika u diskursu! Zato pazimo kako pišemo. Ako danas nismo 'osoba', sutra već možemo biti ljudi s dijagnozama i različitim stanjima. Nemojte se, ako nećete, obazirati na osobe s invaliditetom. Mislite sebično na sebe.


Mladen Kristić

 

Povezane vijesti