Možda predsjednički kandidati shvaćaju da su osobe s invaliditetom politički partizani i ustaše, a ne pametni ljudi s realnim problemima pa ni nema potrebe da nas posebno spominju

 

Nije nikakva tajna, Hrvati su prije tjedan dana birali i izabrali novog predsjednika.

Prethodno smo tjednima uživali, kako smo već navikli, u pričama o lijevima i desnima, ustašama i partizanima, zločincima i pravednicima. Bilo je tu puno anketa, analiza, debata, sučeljavanja... Nastavite niz. Čak se jedna televizija pohvalila nekakvim hiper-super-ultra visokotehnološkim novotarijama. Izbori uistinu pokreću svijet. Ali svijet šoubiznisa. Amerika je konačno stigla i u Hrvatsku. S hrpom kruha i igara.

Eto, i ja ću se priključiti cirkusu. Ali bit ću general poslije bitke, pravit ću se pametan kada je priča završila. Ili nakon izbora priča tek počinje? Nikad nisam siguran kako to ide.

Osobe s invaliditetom, da. Opet ćemo o nama, pa naša priča počinje nekako ovako. Otprilike.

Otvorenje obnovljenih prostora URIHO-vog sjedišta u Držićevoj ulici bio je velik i bitan događaj ne samo za URIHO, nego i za populaciju osoba s invaliditetom u cjelini, čak i onih koje s Ustanovom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nemaju nikakve direktne veze. Važnost događaja dodatno je 'podebljana' najavljenim dolaskom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović. Naravno da je tamo bila i vrlo brojna delegacija In Portala.

Zasigurno znate da predsjednica na kraju nije došla. A ja se sjećam da sam tada rekao glavnom uredniku da već znam o čemu će biti današnji komentar, ali da će sadržaj ovisiti o rezultatima izbora - hoće li predsjednica ostati Kolinda Grabar-Kitarović ili će novi predsjednik postati Zoran Milanović.

Razmišljajući o temi sada, prije nego što ću početi pisati vaše trenutno štivo, shvatio sam da sadržaj uopće nema veze s našim izborom od prije tjedan dana. Bio bi isti i da smo se odlučili za Kolindu Grabar-Kitarović. Jer bitni su predsjednici i osobe s invaliditetom.

Nomina sunt odiosa.

Iako nije najvažnija u priči o predsjednicima i osobama s invaliditetom, svakako ne smijemo zanemariti činjenicu da, ako ćemo biti realni, predsjednik Republike Hrvatske ne može bitno - ako može uopće - utjecati na položaj osoba s invaliditetom u Lijepoj našoj. Uloga predsjednika je prvenstveno vanjskopolitička pa, ako hoćete, u tom smislu i gospodarska te, svakako, ponešto i vojna. Naravno, predsjednik pravilnim djelovanjem na tim vrlo bitnim poljima ujedno utječe i na boljitak cijelog naroda, uključujući i osobe s invaliditetom. No osobe s invaliditetom predsjedniku ne trebaju pa i ne smiju biti važnije od drugih dijelova populacije. Svi smo isti. Ili nismo?

Međutim, ono što je predsjedniku nevažno, predsjedničkom bi kandidatu trebalo biti možda i od presudne važnosti. Paradoksalno? Da. Licemjerno? Da. Ali svejedno točno. Govorimo o pola milijuna birača.

Pa zašto nas se onda nitko nije sjetio? Zašto su nas neki čak i 'prevarili' i ostavili na cjedilu?

Da, znam da su nas neki spominjali, neki su možda čak i ulazili u određene interakcije s nama. I znam da ćete reći da se nisu potrudili ni oko tog spominjanja jer smo bili 'invalidi', a ne 'osobe s invaliditetom'. Kao da je to važno, posebno kada je spominjanje bilo bezvrijedno i usputno, bez sadržaja. Bez iskrene namjere da nas se shvati ili na nama barem politički poentira.

Zašto?

Možda smo uistinu nevažni. Ne samo kao dio populacije koji je u nepovoljnom položaju, nego i kao politički potencijal. Možda i predsjednici sada vide da smo apolitični, da toliko slabo razumijemo politiku ili da nam je toliko dobro da svoje političke odluke temeljimo ne uzimajući u obzir svoje interese, nego ideološke crvene krpe. Možda shvaćaju da su osobe s invaliditetom politički partizani i ustaše, a ne pametni ljudi s realnim problemima pa ni nema potrebe da nas posebno spominju.

A možda, samo možda, ne žele biti licemjeri i praviti se da smo im važniji od ostatka populacije.

Bilo kako bilo, sadašnjom sam predsjednicom zadovoljan jer mislim da je puno učinila tamo gdje je najviše i trebala, gradeći nove vanjskopolitičke mostove i popravljajući oštećene. No koliko god bio zadovoljan, novoizabranom predsjedniku želim da bude još bolji, a kada bude gradio mostove, neka sagradi jedan i prema osobama s invaliditetom. Neka nas se sjeti prije nove kampanje.

Možda on onda osvoji i drugi mandat. Ovisit će o nama.

Ako shvatimo svoj politički potencijal. A on ga iskoristi.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 10.01.2020