"Hrvatska košarka u kolicima trenutačno ima dobru perspektivu. Sada imamo devet klubova u ligi. Mi iz Zagreba inicirali smo osnivanje drugih klubova, no brojčano nas je premalo, a i oprema je skupa", rekao je Ivica Vujica, predsjednik Hrvatskog saveza košarke u kolicima

 

Prema podacima Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom, registriranih je oko 1100 sportaša u 15 sportova kojim se bave osobe s tjelesnim invaliditetom, slijepe i slabovidne osobe i osobe s intelektualnim teškoćama.

Jedni od onih koji se trude povećati članstvo su i košarkaši u kolicima, objavljuje Zagrebacki.hr. Na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine, košarka u kolicima bila je najgledaniji sport. Da je stvarno atraktivna i zanimljiva, uvjerili smo se došavši na trening zagrebačkih košarkaša u kolicima u Centru Vinko Bek u Kušlanovoj ulici.

U Zagrebu se ovaj sport igra od sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

"Kolega iz Slovenije jednom mi je pokazao fotografiju s utakmice protiv Zagreba igrane 1974. godine", rekao je Ivica Vujica, predsjednik Hrvatskog saveza košarke u kolicima (HSKUK) i vrlo aktivan član KKI-ja Zagreb.

Od osamdesetih košarka u kolicima igra se u Kušlanovoj, postojala je sekcija unutar društva paraplegičara, a nakon Domovinskog rata osnovan je prvi klub.

"Kada smo došli mi, ratni invalidi, malo se povećao broj ljudi koji se bave ovim sportom. Nažalost, od velikog broja branitelja, nakon godinu dana ostali smo dvojica, jedan iz Varaždina i ja. Od 1995. do 2003. tri puta tjedno dolazio sam u Zagreb na trening iz Varaždinskih Toplica. Godine 1997. registrirali smo klub KK Stela. Onda smo ga 2008. preimenovali u KKI Zagreb", prisjeća se Vujica za Zagrebacki.hr.

Bila su tri kluba, u Zagrebu, Slavonskom Brodu i Vodicama, počeli su s igranjem lige 2005. godine, a 2007. osnovali su HSKUK.

Drugi zagrebački klub, Vukovi, osnovan je prije šest godina.

"Negdje 2011. bilo nas je mnogo više na treninzima i kada smo igrali ligu, mnogi su čekali na malu minutažu. Vodice su se onda rasformirale, a s dva kluba ne možete održati Prvenstvo Hrvatske pa smo došli na ideju za registraciju još jednog kluba u Zagrebu – Vukova. Zajedno treniramo jer nemamo mnogo termina", dodaje Vujica.

A tih je termina dva, eventualno tri tjedno. Dvorana “Vinko Bek” jedino je mjesto u Zagrebu gdje mogu trenirati. Tu im je i spremište za kolica.

Hrvatska košarka u kolicima trenutačno ima dobru perspektivu.

"Sada imamo devet klubova u ligi. Mi iz Zagreba inicirali smo osnivanje drugih klubova. Dečki su dolazili na treninge pa, kada su otišli iz Zagreba, osnovali klubove. No, brojčano nas je premalo. Ovim sportom bavi se stotinjak igrača", rekao je Vujica.

I to je jedan od problema što se više ljudi ne može baviti ovim sportom kod nas. Oprema nije jeftina.

"Cijena novih kolica je od 15.000 do 50.000 kuna, a ona najjeftinija su stvarno za početnike, a i često se trgaju. KKI Zagreb uspijeva nekako nabaviti kolica pomoću sponzora. Jedna kolica ove godine nabavio nam je Zagrebački sportski savez osoba s invaliditetom. Hrvatski paraolimpijski odbor, naša krovna organizacija, savezu osigurava jedna kolica godišnje i ona uvijek, kao razvojni program, odlaze mladim igračima ili onima koji su kandidati za reprezentaciju."

Financije su veliki problem. Dolazak na treninge sami financiraju, dosta ih živi u Sesvetama ili Sesvetskom Kraljevcu i oni odvoze 30 kilometara dnevno kada idu na trening, a spomenuli su i jednog suigrača koji na trening potegne iz Krapine i samo u jednom smjeru ima šezdesetak kilometara.
No, mnogi odustaju iz pomalo čudnog razloga.

"Ovo nije jednostavan sport, mnogi dođu i odustanu nakon prvog ili drugog treninga zbog žuljeva. Koliko ljudi prođu u životu i onda ih zaustave žuljevi", govori Vujica pokazujući svoje dlanove. On ne odustaje, kao ni ostali članovi Zagreba i Vukova.

Atmosfera na treningu onakva je kakva i treba biti. Naporno se radi, a kada dođe dio za igranje utakmice, nema popuštanja. Ljutnja ako netko pogriješi, veselje zbog svakog koša, pomaganje kada netko padne s kolicima.

Svjesni su košarkaši da nisu samo žuljevi razlog malom broju košarkaša.

"Mnogo je ljudi povučeno. Nagovaram mnoge, ali nije mi jasno zašto ih ne zanima sport. Po broju invalida u Zagrebu, a samo paraplegičara je oko 400, vjerujem da bismo mogli imati najmanje četiri kluba u Zagrebu", uvjeren je Vujica.

U HSKUK-u se trude povećati broj igrača na razne načine.

"Igramo Kup Hrvatske u mjestima gdje nema kluba, nakon takvih utakmica dobili smo klubove u Varaždinu, Zadru, Koprovnici, Splitu… Kada nekoga sretnem, pozovem ga na trening. Želja nam je da, kao što to rade u inozemstvu, ubacimo čovjeka za sport u toplice i da, kada netko dođe na rehabilitaciju, ponudi mu se bavljenje nekim od sportova. Problem je što su ljudi bezvoljni, pogotovo kada si zdrav, a u drugom trenutku postaneš invalid. Osoba treba biti psihički jaka da se pokuša pomiriti s tim i krene dalje. Ali, ako se ne pomiriš s tim, bit će ti još gore. Imao sam nekoliko prijatelja, branitelja, koji se nisu pomirili sa situacijom, povukli se i zbog toga su preminuli. Zato nas vesele primjeri dečki koji su došli na košarku, a ubrzo im se raspoloženje poboljšalo. Kada dođu, mnogi ne mogu ni do koša dobaciti, ali želja za napretkom i treningom podigla ih je i igrački i psihički. I uživaju. Nama ova košara mnogo znači i u običnom životu, izvan sporta. Lakše savladavamo prepreke, lakše živimo život", poručuju zagrebački košarkaši u kolicima čiji je trening popratio Zagrebački.hr. 

  Anita Blažinović

Objavljeno: 08.01.2018