Pogled iz kolica Ante Raosa: Je li inkluzivno obrazovanje djece s teškoćama u razvoju tek pusta tlapnja

Svako dijete, bez obzira na izazove, je dijete i ne smije biti diskriminirano niti u jednoj sferi društvenog života, a pogotovo ne u obrazovanju, jer je to ključ integracije, samostalnosti i ekonomske slobode

 

Pravo na školovanje temeljno je pravo svake osobe, koje proizlazi iz Ustava RH, što je jasno istaknuto 66. člankom, a koji glasi: Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakome dostupno pod jednakim uvjetima, u skladu sa njegovim sposobnostima.

Kratko i jasno napisano kako bi svatko mogao razumjeti, sve drugo je filozofiranje i pametovanje 'prepametnih' naših političara za koje mi se čini da je Plavi oglasnik jedino štivo koje su životu pročitali. Nemam namjeru biti pretjerano kritičan ili nekome nametati krivicu, ali moram reći kako je politika u Hrvata ili gluha ili glupa pa ne mogu razumjeti ono najjednostavnije, a to je da su i djeca s teškoćama u razvoju samo djeca. Njihovi roditelji ne traže ništa više i ništa manje od onoga što imaju druga djeca, a to je obrazovanje pod istim uvjetima, uz prilagođavanje njihovim mogućnostima, kako je to i Ustavom zagarantirano.

Ponovo je aktualna izmjena Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mora na kvalitetan način regulirati pravo na školovanje djece s teškoćama u razvoju. Nažalost, mi danas imamo odnos prema djeci s teškoćama u razvoju kao u vrijeme bivše države. Sve se svodi na 'čuvanje mališana', što se nikako ne može tretirati kao obrazovanje. Ako su smještena u nekim odgojnim ustanovama, gdje se uglavnom čuvaju da im vrijeme prođe, ne mogu biti duže od četiri sata ako im roditelji žele imati status roditelja njegovatelja. Doduše, na prošloj izmjeni navedenog zakona djeca mogu biti na edukaciji i šest sati, ali roditelji njegovatelji moraju biti nazočni. Razumio bih da netko radi s tima roditeljima, da ispituje njihovo psihofizičko stanje, da ih educira kako i što raditi s djecom, ali samo da budu nazočni i stvaraju nepotrebnu gužvu je nesvrsishodno i nerazumno. Već dugi niz godina ukazuje se na ovo pravo, ali, nažalost, do danas nisu postignuti neki veliki pomaci, što je definitivno kršenje Ustava RH o pravu na školovanje jedne grupacije djece.

Ono što se želi postići je da dijete s teškoćama u razvoju ima mogućnost školovanja od šest sati dnevno, a da pri tome roditelj ne gubi pravo na status njegovatelja. Pitam se koliko je roditelja ili samih osoba s invaliditetom imalo mogućnost ukazati na postojeće izazove koji koče inkluzivno obrazovanje u Hrvatskoj. Jesmo li imali mogućnost organizirati neki okrugli stol na kojem bi nazočili relevantni zastupnici, kako europskog tako i hrvatskog parlamenta.

Znam kako je Hrvatska u teškoj financijskoj situaciji, ali to nikako ne smije biti razlog uskraćivanja prava na inkluzivno obrazovanje djece s teškoćama u razvoju. Država je ta koja mora raditi na tome da se pojam 'inkluzivno obrazovanje' prihvati i poštiva u zajednic,i sukladno potrebama i mogućnostima pojedinaca. Ne smije se djecu s intelektualnim teškoćama izolirati u neke institucije pod krinkom obrazovanja, s tom djecom treba raditi i kod njih razvijati odgovarajući talent kako bi se mogli integrirati u zajednicu i ostvariti vlastitu ekonomsku slobodu. Znam kako su za to potrebne mnoge promjene, a ključna je da u djeci s teškoćama u razvoju prepoznamo vrijednost, potencijal i sukladno njihovim talentima usmjerimo i rad na njihovom obrazovanju, ali i obrazovanju njihovih roditelja.

Danas želim samo podsjetiti kako je nekad HDZ, koji je danas na vlasti, zagovarao šestosatno školovanje djece sa teškoćama u razvoju, a da pri tome roditelj ne gubi pravo na status njegovatelja. Isto tako u obrazovanju moramo raditi na tome da se i roditeljima te djece pruži određeno obrazovanje, ali i da ih se i psihički rastereti. Naglašavam kako HDZ, kao nekadašnji predlagatelj, danas ima mogućnost popraviti ono za što su se prije zalagali, a ondašnja vlast nije u tome prepoznala suvislu obrazovnu strategiju.

Posebno ističem: svi smo mi pred Ustavom i zakonom isti i to se nikako ne smije zanemariti. Svako dijete, bez obzira na izazove, je dijete i ne smije biti diskriminirano niti u jednoj sferi društvenog života, a pogotovo ne po osnovi obrazovanja jer je to ključ integracije, samostalnosti i ekonomske slobode. Stoga još jednom naglašavam kako je zakonom o socijalnoj skrbi važno omogućiti pravo na obrazovanje svakome pojedincu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima u trajanju od šest sati dnevno, naravno s tim da im roditelji ne gube status njegovatelja.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti