Moja priča: Danijel Lončar
"Javno iznosim svoju molbu za zapošljavanjem budući da kao osoba s invaliditetom jako teško pronalazim posao, uz veliku diskriminaciju prilikom svakog natječaja", kaže mladi pravnik
Republika Hrvatska prebivalište je 12 posto osoba s invaliditetom od ukupnog broja stanovnika, od čega je 250.000 osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi. Od toga je njih 17.000 zaposleno dok ih je 6.800 evidentirano na burzi rada. Preostalih 220.000 pretpostavlja se da su u invalidskim mirovinama ili primaju socijalne naknade.
Danijel Lončar diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu 2009. godine, a kao visoko slabovidna osoba, usprkos brojnim zamolbama za posao, i danas je nezaposlen.
"Počeo sam primjećivati određene probleme sa vidom tek pri kraju fakulteta, ali sam ga ipak uspješno završio", govori Danijel Lončar. "S određenim laganim pogoršanjem vida sam odradio stručno osposobljavanje u Centru za socijalnu skrb. Kad sam trebao ići polagati stručni ispit uputio sam zamolbu Ministarstvu socijalne politike i mladih da zbog problema s vidom nisam u stanju polagati pismeni ispit, izašli su mi u susret pa sam polagao usmeno.
Javno iznosim svoju molbu za zapošljavanjem budući da kao osoba s invaliditetom jako teško pronalazim posao, uz veliku diskriminaciju prilikom svakog natječaja i nepružanju prilike za rad. Kao osoba s invaliditetom se suočavam s nizom problema i pitanja prilikom razgovora za posao kod poslodavaca. Jedno od pitanja je kako ću ja to obavljati i na koji način, budući da sam visoko slabovidan te u radu na računalu koristim govornu jedinicu, a čitanje s papira mi je jako otežano.
Posao tražim preko javnih natječaja u kojima se pozivam na pravo prednosti pri zapošljavanju na osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u kojem je navedeno da su dužni zaposliti osobu s invaliditetom prema članku 9. stavku 1. Kao osoba s invaliditetom ispunjavam sve uvjete prema tom zakonu i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom, budući da imam svu dokumentaciju koja dokazuje moj status osobe s invaliditetom koju prilažem u natječaju. Smatram da se vrši velika diskriminacija nad osobama s invaliditetom sa završenom visokom stručnom spremom, budući da imam saznanja da se upravo te osobe jako malo zapošljavaju. Kao nezaposlena osoba nalazim se na HZZ-u već godinu i tri mjeseca i ne vidim za sad ikakvu priliku za zaposlenje. Obratio sam se brojnim institucijama, ali nitko mi nije izašao sa konkretnom ponudom, osim što su svi obećali pomoći, ali od obećanja ništa.
Imam položen stručni ispit u djelatnosti socijalne skrbi pred Ispitnim povjerenstvom Ministarstva socijalne politike i mladih. Kao vježbenik obavljao sam vježbenički staž u Centru za socijalnu skrb Zadar kao pravnik, koji je trajao jednu godinu. U istoj ustanovi sam radio tri mjeseca i devet dana kao volonter kako bih stekao uvjete za polaganje stručnog ispita iz socijalne skrbi. Radio sam pet mjeseci u Pravosudnoj akademiji u Zagrebu kao pravnik, na ugovor o djelu te godinu dana u Udruzi invalida rada Grada Zadar, na ugovor o radu.
Komunikativan sam i spreman za timski rad, a kao pravnik najviše bih volio raditi u sustavu socijalne skrbi u bilo kojem području jer dobro poznajem tu problematiku i prava osoba s invaliditetom, no nije mi problem raditi i u drugim pravnim područjima.
Od budućeg poslodavca očekujem potrebnu dozu razumijevanja, ali želim da me se uzme u obzir kao svakog radnika na poslu bez obzira na moj invaliditet, uz određenu tehničku podršku. Spremam sam raditi bilo gdje u Hrvatskoj, pa i u inozemstvu.
Nažalost, nemam nekih pozitivnih iskustva oko pronalaska posla zbog mojeg invaliditeta, ali još uvijek vjerujem da ću se zaposliti u Hrvatskoj i molim da mi se jave potencijalni poslodavci.
Božica Ravlić
Objavljeno: 09.12.2016