PITANJE: T.R. (44) Živim sam sa sinom koji je veoma zahtjevan u svojim željama. Djelomično sam i sam krivac. Nakon što smo ostali sami pokušavao sam kupiti njegov osmijeh. Supruga je bolovala od cerebralne paralize i umrla kad je sin imao pet godina

Teško sam podnio sve to, ali znao sam da moram funkcionirati zbog sina. Trebalo je biti priseban na poslu, raditi kućne poslove, biti otac, a sam sam se raspadao od tuge. Vremenom su se stvari složile što se tiče svakodnevice, ali tuga je uvijek prisutna kao i osjećaj nemoći, praznine.  Ne znam kako da se borim s time? Trebam i savjet što se tiče džeparca, ne znam koliko novaca je realno za potrebe desetogodišnjaka? Razgovarao sam s drugim roditeljima, ali svi imaju neke svoje stavove. Možete li mi pomoći? Kako da vratim životnu energiju, ali iskrenu, osjećam se kao glumac u vlastitom životu.
ODGOVOR: Poštovani i cijenjeni gospodine T., uistinu mi je žao što ste tako rano ostali bez svoje voljene supruge i majke svoga sina.Vjerojatno ste i tijekom ženine bolesti već puno toga preuzeli na sebe, a onda je njezinom smrću teret postao još teži. Našli ste se u nimalo zavidnoj i laganoj situaciji. Trebalo je nositi svoju bol i tugu, brinuti se o sinu i njegovim potrebama i na kraju „normalno“ živjeti i funkcionirati.

Nije jednostavno punih pet godina iz dana u dan sam se boriti s izazovima života. Vjerujte, mnogi ne bi izdržali. Vama je to uspjelo i zato ste izuzetno hrabar i snažan muškarac. Budite ponosni na sebe!
Kod gubitka tako važne osobe, nužno dolazi do procesa žalovanja kroz nekoliko faza: od početnog šoka, preko tugovanja, do prihvaćanja, no svatko se s tom stvarnošću ipak nosi na svoj način. Posljednja faza žalovanja trebala bi biti mogućnost nastavka života bez drage osobe. S obzirom na Vaše riječi, kako „su se vremenom stvari složile“, moglo bi se zaključiti da ste taj proces uspješno priveli kraju. Spominjete tugu i prazninu. Ništa neobično, jer takav gubitak se osjeća cijeli život, a u srcu neminovno ostaje praznina.
„Pravu ljubav smrt ne briše“, stihovi su jedne pjesme. Ljubav je neuništiva i ona Vas još uvijek povezuje s Vašom ženom. U redu je da je tako, no zbog nje se ipak ne biste ni na koji način trebali osjećati sputanim.
Poštovani T., bitno je znati da unatoč toj praznini u sebi imate pravo na puninu života i da je ona moguća, tj. trebate nastaviti sa što kvalitetnijim životom (jer bračni savez ljubavi „u dobru i zlu“ ste časno izvršili), sebe radi i radi Vašega desetogodišnjaka, koji sigurno osjeća Vaše unutarnje stanje ( djecu je vrlo teško prevariti).
Važno je dati smisao nastavku života, a Vi ga sigurno imate. Dobro je u takvim situacijama posegnuti za kvalitetnim duhovnim sadržajima koji nas podižu; pustiti vremenu da radi za Vas; okružiti se pozitivnim ljudima. Umjesto borbe protiv tuge, praznine i osjećaja nemoći, bolje je prihvatiti, prepoznati i priznati sebi i drugima svoje teške osjećaje.  Znam, muškarcima uglavnom nije lako govoriti o osjećajima. Ako i Vi spadate u tu većinu, ipak postoji rješenje.
Evo, napišite svojoj supruzi pismo, da, pismo! U njemu opišite kako se osjećate, što ste sve prošli i što prolazite, izrecite koliko nedostaje Vama i sinu, slobodno isplačite svoje srce i svoju dušu...Vidjet ćete, ovaj lijek sigurno pomaže.
Pisanje se već dugo ( i ne bez razloga), smatra učinkovitom i dokazanom terapijom. Hoćete li pismo sačuvati, odnijeti na grob, na neko za vas dvoje posebno mjesto na kojem ste bili sretni, mjesto koje je supruga posebno voljela, spaliti ili bilo što drugo, ovisi o Vama samima. To će biti nešto samo Vaše, samo Vama znano.
Ovako nešto može poslužiti i kao konačni oproštaj i „otpuštanje“ osobe koju smo izgubili, nakon kojeg nastavljamo s životom ( jer, nema nam druge, jer na to imamo pravo i jer drugačije nema smisla). Vašu suprugu, naravno, nikada nećete zaboraviti, između ostaloga i zato što imate sina koji će vas uvijek povezivati i na nju podsjećati. Uspomena na nju, bez obzira što se dalje u Vašem životu događalo, za Vas uvijek može ostati netaknuta i sveta.

Što se tiče Vašega dječaka, razgovarajte s njim o svemu, on je sada već dovoljno velik da shvati i razumije neke stvari. Budite iskreni, otvoreni, pokažite da ste osoba od krvi i mesa, a ne neki supermen. Recite da ga volite i da brinete za njega. Njegova majka je sada dobro, jako ga voli i sigurno bi željela da i vama obojici bude dobro. Može i on napisati svoje pismo ili možda voditi dnevnik (i tako si pomoći).
Kažete da Vaš sin ima velike želje i na neki način osjećate krivicu za svoje dosadašnje postupke. Svjesni ste da materijalnim ne uspijevamo trajno kupiti nečiju radost, sreću i zadovoljstvo. Čim se ostvari željeno, apetiti rastu. Osjećate da njemu zapravo treba nešto drugo, dublje, nešto što se ne kupuje novcem. Možda treba Vas, Vaše prisustvo, raspoloženje, igru ...
Preispitivanje sebe je temelj dobrog roditeljstva. Biti dobar otac znači ponekad reći i „Ne“, treba znati postaviti granice. Dijete će se vjerojatno buniti i protestirati, ali za njegov rast i razvoj granice su mu potrebne, jer to je znak da Vam je stalo i da ga volite. Kod postavljanja pravila treba uvijek objasniti čemu ona služe, tj. treba dati obrazloženje.
Pitate za savjet oko džeparca. Odredite neku količinu novca prema svojim mogućnostima koju smatrate dovoljnom s obzirom na dob i njegove potrebe (npr. 50 kuna tjedno, prema nekim procjenama, bilo bi dovoljno za taj uzrast). Džeparac je potreban i on je odgojna kategorija: trebao bi stvoriti kod djeteta ispravan stav prema novcu i motivirati ga na štednju, ne na rasipanje. Iako je taj novac djetetov i može učiniti s njim što želi, ipak treba umjereno kontrolirati na što ga, posebno u dječjoj dobi, troši (duhan, alkohol). Danas se dobna granica ovisnosti opasno snizila, te nespremnima zatekne mnoge roditelje. Ne kažem da bi Vaš sin to učinio, samo pozivam na oprez kojega u današnje vrijeme nikada dovoljno.
Gospodine T., sigurna sam da ćete svojom obnovljenom životnom energijom uspješno svladati sve ono što Vas sada brine i pritišće. Želim Vam da u iskrenom susretu sa sobom i svojim sinom uspijete odbaciti masku glumca, i budete ono što jeste: hrabra, snažna i dostojanstvena osoba. Svako dobro!

Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

Objavljeno: 24.11.2013