PITANJE: O.K. (24) Od kada znam za sebe mucam. Kao djetetu to je bilo strašno, često su mi se rugali. Kasnije izgradio sam samopoštovanje, našao društvo i živim normalan život. E sad, osim u jednom bitnom dijelu

Nikada nisam imao ozbiljnu vezu. Jedino u kontaktu s djevojkama ja sam i dalje potpuno nesiguran, ne mogu se opustiti i svaki razgovor jako brzo završi, kad toliko zamuckujem i počnem se petljati, znojiti, sam sebi sam katastrofa. Kako da se smirim i opustim, kad razgovaram s prijateljicama koje me poznaju i ne privlače nemam takvih problema. Možete li mi dati neki savjet?
ODGOVOR: Mucanje je najpoznatiji govorni, ali i komunikacijski poremećaj koji višedimenzionalno utječe na cjelokupnu osobu koja taj problem ima.
No, čak niti nakon brojnih istraživanja, još uvijek se sa sigurnošću ne zna što uzrokuje ovaj poremećaj. Najnovije studije priklanjaju se mišljenju kako mucanje izaziva razlika u radu mozga kod osoba koje mucaju, gdje dolazi do povremenog nesklada u radu mišića koji se prilikom govora koriste.
Dugo se smatralo kako je mucanje simptom nekog emocionalnog ili psihološkog poremećaja, (poznata je veza između stresa i mucanja), no u novije vrijeme sve se više čuju mišljenja kako je upravo obrnuto, te da samo mucanje koje za osobu predstavlja veliki problem, kao posljedicu, uzrokuje stres i emocionalne poteškoće.

Osnovna emocija koja stoji u podlozi mucanja je strah. Osoba već i prije ostvarenog kontakta predviđa kako će kod sugovornika izazvati negativan stav prema svom mucanju, u smislu omalovažavanja, nerazumijevanja, možda čak i ismijavanja.
U mnogim situacijama upravo se to, otvoreno ili prikriveno, i događa, zbog čega se osoba koja muca pri kontaktu s drugima ( naročito nepoznatima), osjeća anksiozno, frustrirano, poniženo.
Naravno da sve to utječe na samopouzdanje i samopoštovanje, što ste Vi, poštovani O.K., na sreću uspjeli sačuvati. To je veoma važno i tu ste u velikoj prednosti. Vaš primjer zorno prikazuje kako problem osoba koje mucaju nije toliko u samom mucanju, već u postizanju opuštenog stava prilikom komunikacije.
U svom pismu niste naveli jeste li ikada pokušali potražiti pomoć, uključiti se u neki od postojećih tretmana koji se bave problemom mucanja, gdje biste naučili neku od metoda opuštanja?
A sada konačno dolazimo do onog Vašeg: E, sad... (trebalo je malo strpljenja, jel tako?), upravo onoga što najčešće nedostaje onima koji su u ulozi slušača kad ispred sebe imaju osobu koja muca. U današnje vrijeme, svi smo tu prilično „tanki“, jer se sve više priklanjamo brzim rješenjima, te sve (pa tako i izgovorena riječ ili rečenica), mora biti „odmah i sad“.
Dakle, što i kako u stavu prema djevojkama? Preporučam iskrenost i samo iskrenost. Djevojci već kod upoznavanja (premda će i sama primijetiti), recite za svoj problem. Ne zaboravite joj spomenuti razliku koja je kod Vašeg mucanja očigledna u odnosu na različite situacije u kojima se nalazite. Neka Vam ne bude neugodno istaknuti situacije kad naročito mucate.
Tada će djevojci odmah biti jasno kako, dakle, baš ona kod Vas izaziva uzbuđenje što je dobar znak, te da ste za nju istinski zainteresirani.
(Imajte na umu kako djevojke vole i cijene otvorenost koja je prilično rijetka kod muškog spola, naročito u Vašoj dobi. To smatraju hrabrošću).
U kasnijem druženju, čak možete zajedno smisliti i nekakvu „test ljestvicu mucanja“, u smislu da je jače mucanje znak jače zainteresiranosti ili nešto tome slično, čije značenje će samo vama dvoma biti poznato (nešto poput zajedničke tajne). To što drugi neće znati o čemu se radi, može vas silno zabavljati.
Tako ćete ono što smatrate negativnim, pretvoriti u pozitivno!
Možda ovakav pristup smatrate prevelikim rizikom, no ja mislim da njime ( ako tražite ozbiljniju vezu), u stvari, ništa ne možete izgubiti. Vaše vršnjakinje ili još mlađe djevojke, u takvom pristupu će Vas moći bolje razumjeti i stoga što su još, iz razno-raznih razloga, i same nesigurne, te im Vaš otvoren stav može pomoći da i one izraze svoje nedoumice i poteškoće.
Ne možete ni zamisliti kakvim sitnicama mlade djevojke mogu biti opterećene!
Još nešto što možete učiniti jest pitati djevojku smeta li joj i u kojoj mjeri Vaše mucanje? Potaknite ju da potpuno iskreno odgovori, a Vi se nemojte ljutiti ako Vas njezin odgovor možda malo i povrijedi. U slučaju da nju stvarno Vaš problem jako smeta, možete izraziti voljnost da se uključite u neki od tretmana ( zajedno budite u tome), te ćete svaki Vaš napredak doživljavati kao zajednički uspjeh.
Ona, također, neće moći biti ravnodušna ni prema činjenici što ste ZBOG NJE na to pristali.
To bi, po meni, trebao biti smjer kojim treba ići u kontaktu i odnosu s djevojkama.
S obzirom da svoj problem ionako ne možete sakriti, ( sakrivanje bilo kakve vrste nikako nije poželjno pretendirate li ostvariti ozbiljniju vezu), iskrenost i samo iskrenost!
O.K.?

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 16.09.2013