Obitelji dosta često u prevelikoj brizi za svoje dijete učine od tog djeteta još većeg 'invalida' nego što to zaista jest, a završio bih i sam kao takav da se nisam kod kuće svađao sa svojima i izborio se za sebe, kaže uz ostalo Denis

 

Denis Velimirović rođen je u studenom 1984. godine u Karlovcu. Problemi s vidom Denisu su krenuli u četvrtom razredu osnovne škole kada  je na lijevo oko potpuno izgubio vid, dok je na desno oko imao normalan ostatak, no s vremenom, postepeno je i na desnom oku počeo opadati vid.

- Pohađao sam srednju Tehnološko-kemijsku školu, smjer Kemijski tehničar, koju nisam završio zbog premalog ostatka vida.

U udrugu slijepih Karlovačke županije učlanio sam se kao slijepa osoba u srpnju 2011. godine te sam se ubrzo uključio u aktivnosti udruge te Športskog društva slijepih '4 rijeke Karlovac'.

Kako sam tad bio nesamostalna osoba, na poticaj bivšeg predsjednika Vlatka Golca i djelatnika udruge Zorana Lukšića i Josipe Hasan u siječnju 2013. godine sam započeo s rehabilitacijom pri Centru za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek', a te iste godine u rujnu krenuo i s prekvalifikacijom za smjer Telefonskog operatera. Po završetku školovanja i rehabilitacije položio sam i pet predmeta državne mature jer je tad bio plan nastaviti s fakultetskim obrazovanjem,  međutim kako se u to isto vrijeme pojavila prilika i za zaposlenjem, odustao sam od faksa, a kad je došao trenutak za poslom zatvorila se i telefonska centrala u Elektri Karlovac.

 

Za vrijeme rehabilitacijsko-obrazovnog programa u Centru 'Vinko Bek' bio sam aktivan u udruzi koliko su mi mogućnosti dozvoljavale, ali glavnina mojih aktivnosti se odnosila na sport, točnije, pikado gdje sam kao stalni član ekipe Društva '4 rijeke' išao na razna natjecanja po Lijepoj našoj. Isto tako sam u tom periodu bio izabran i u vodeća tijela udruge i Društva te nakon konačnog dolaska u Karlovac sam se u potpunosti uključio u sve aktivnosti.

U proljeće 2017. godine tadašnji predsjednik Društva '4 rijeke' Karlovac i udruge slijepih Karlovačke županije je odstupio s funkcija zbog pogoršanja zdravstvenog stanja pa sam izabran za predsjednika Društva i dopredsjednika udruge. U jesen 2018. godine predsjednica udruge je također zbog pogoršanja zdravstvenog stanja odstupila s funkcije i na izvanrednoj sjednici Skupština udruge mi je ukazala povjerenje te sam izabran za predsjednika do kraja mandata 2020. godine, kaže uvodno Denis.

Udruga trenutno broji 113 članova

- Kroz svoj dugogodišnji rad, udruga je stekla značajna iskustva, postignuća i rezultate kroz različite programe za slijepe osobe od kojih su najznačajniji programi otkrivanja sljepoće, slanje na rehabilitaciju slijepih osoba u posebne ustanove, školovanje i zapošljavanje kao i reintegracija slijepih u zajednicu. Projektne i programske aktivnosti usmjeravamo sukladno željama i potrebama naših članova, jer za nas članovi su druga i prema svakome od njih pristupamo individualno s ciljem da im olakšamo i uljepšamo svakodnevicu.

S obzirom na to da je većina članova treće životne dobi, aktivnosti smo usmjerili poglavito njima, pa smo tako bazirali i osnovni trogodišnji program koji nam ujedno osigurava sredstva za osobni dohodak djelatnika te režijske troškove. Program je to pod nazivom 'Želim dom, a ne Dom -prevencija institucionalizacije slijepih osoba treće životne dobi', a provodi se pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Grada Karlovca. Program odgovara na potrebe osjetljive skupine članova kojima zbog različitih životnih prilika prijeti smještaj u institucije za brigu o starijim i nemoćnim osobama. Programom su obuhvaćeni korisnici/članovi treće životne dobi koji žive sami ili sa starijim bračnim drugom. Uz usluge informiranja i pružanja pomoći u ostvarivanju zakonskih prava, program nudi niz socijalnih usluga koje se provode kroz programske aktivnosti preventivnih zdravstvenih pregleda , usluge prijevoza, pratnje , dostave namirnica korisnicima, edukacije i pomoći za uporabu pomagala za slijepe, aktivnosti rekreacije prilagođene slijepim i slabovidnim osobama, kao što su vožnja tandem biciklom i rekreacija za članice.

Drugi najvažniji program koji udruga provodi je također trogodišnji, a provodi se neprekidno od 2013. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a to je program videće asistencije pod nazivom 'Ruka koja vodi – asistencija slijepim osobama u svakodnevnim aktivnostima' . Opći cilj programa je povećanje samostalnosti, te stvaranje uvjeta za poboljšanje kvalitete življenja slijepih osoba korištenjem usluga videćeg asistenta. A prema mišljenju naših članova ovo je ujedno i jedan od najvažnijih programa koje je udruga provodila - ističe Velimirović.

Financiranje je vječiti problem

- 'Gdje je volja, tu je i rezultat'… Vodeći se tom mišlju u proteklih šest godina ostvario sam brojne uspjehe, ali i poneki neuspjeh. Važno je naučiti iz svega što nam život nosi i iz toga izvući maksimum.

Biti na čelu udruge koja ima 70 godina dugu tradiciju brige o slijepim i slabovidnim osobama nije nimalo lak zadatak i popriličan je teret da se ta tradicija uspješno nastavi i dalje.

Veliki je problem u današnje vrijeme što udruge osoba s invaliditetom nemaju stalni izvor financiranja te je isti moguć jedino preko apliciranja na projektne prijedloge. S obzirom na to, uvijek je prisutan i strah da neki projekt neće proći, a samim time nećemo  imati sredstva za plaće i aktivnosti udruge.

Kako sam po prirodi samozatajna osoba, a funkcija koju obnašam je čista suprotnost od onoga što jesam, no kao što sam već naveo, volim se uhvatiti u koštac s izazovima jer svako novo iskustvo izgrađuje osobu, a isto tako se iz svakog novog iskustva može nešto novo i naučiti. Moji prethodnici su tijekom godina ostvarili odličnu suradnju s lokalnim institucijama, a na meni je sad red da tu istu suradnju uspješno  nastavim…. No, uz pomoć Skupštine, odličnih, kompetentnih i vrijednih djelatnica vjerujem da je budućnost udruge neupitna i da će se i dalje uspješno odrađivati svi zadatci na dobrobit našeg članstva - optimističan je Denis.

Problemi članova su raznoliki, a posebno nedostaju videći asistenti

- Zahvaljujući kontinuiranom radu na senzibilizaciji javnosti prema osobama s invaliditetom grad Karlovac i Karlovačka županija je proteklih godina postala ljepšim i ugodnijim mjestom za život. Klasike poput loše parkiranih vozila, neprilagođena brzina kod istih, bicikli koji se pojave niotkud, kao i poprilično stišani zvučni semafori s potrganim strelicama i dalje ostaju standard, međutim, ipak nije sve tako crno. Pješaci će vrlo često uskočiti u pomoć ako je zatražimo, odvest će nas do željenog mjesta, postoji određeni broj taktilnih staza koje uvelike pomažu pri kretanju, grad je čist uredan i pravilan.

Predrasuda, na žalost, još uvijek povremeno ima, no zahvaljujući stalnim angažmanom i radom na senzibilizaciji javnosti, istih je sve manje i manje te je neophodno nastaviti i dalje s praksom osvještavanja javnosti tko su zapravo slijepe osobe.

Povremeno se ipak pojave članovi s pritužbama kako ih u pojedinim institucijama službenici još uvijek svrstavaju u građane drugog reda i to samo zato što su slijepe osobe pa samim time ne mogu samostalno odgovarati na postavljena pitanja pa čak i da su nepismeni jer su slijepi.

To više dolazi do izražaja u manjim sredinama, ali se događa i u gradovima, kao i državnim i inim institucijama.

S druge strane, kao jedan od najvećih problema našeg članstva bih istakao nedostatak još jednog videćeg asistenta. S obzirom na to kako je naše članstvo rasprostranjeno po cijeloj županiji, pretežito je treće životne dobi, a njihove obitelji nerijetko zbog vlastitih obaveza jednostavno ne mogu adekvatno se brinuti za njih, potreba za takvom vrstom usluge je sve veća iz dana u dan. Već mjesecima željno očekujemo rezultate natječaja na koji smo aplicirali projektni prijedlog videće pratnje, ali dok se to ne dogodi jednostavno nećemo moći pokriti sve potrebe - kaže Velimirović.

Planovi i dalje ovise o financijama

- Ljeto je bilo dugo i toplo, a kako su došli malo hladniji dani, započeli smo ponovo i s redovitim aktivnostima koje se održavaju u prostorijama udruge, poput rekreacijskog programa žena  i treninga u elektronskom pikadu.

Također je u tijeku provedba nekoliko manjih projekata, financiranih kroz natječaje lokalne i regionalne uprave, te gradskih tvrtki, u kojima sudjeluje 30-ak članova, sukladno vlastitim interesima. A navest ću samo važnije: program terapijskog jahanja, program rehabilitacijskog plivanja i masaža, radionice psihološke podrške, edukativne radionice u svrhu svladavanja tehnike korištenja dugog bijelog štapa i mekih vještina, te skorašnji posjet Tiflološkom muzeju i Botaničkom vrtu u Zagrebu.

Uskoro ćemo započeti novi ciklus terenskih obilazaka u suradnji s Centrima za socijalnu skrb, redovitih preventivnih zdravstvenih pregleda, programe kontinuirane senzibilizacije javnosti kroz edukativne posjete osnovnim i srednjim školama, te predškolskim ustanovama, a također uskoro krećemo i s uređivanjem i tiskanjem 13. izdanja časopisa pod nazivom  'Život slijepih' u kojem objedinjujemo aktivnosti protekle godine.

Trudimo se biti aktivni u skladu s vremenom, ali naravno i financijskim mogućnostima… Planova je puno, nadamo se da će se neki i ostvariti, ali na žalost svi planovi i želje ovise o ostvarenoj financijskoj potpori.

Samo se nadam da će nam se, ako ništa drugo jedan plan ostvariti, a to je uspješan prolazak na natječaju za videćeg asistenta, kako bismo mogli pružiti još više našem članstvu.

Jer uvijek volim istaknuti… jedno je doći samostalno do neke institucije, bolnice, trgovine… a što zatim učiniti? - ilustrira Denis.

Prihvatite invaliditet, ne nasjedajte na 'medvjeđe usluge'

- Pokušajte prihvatiti svoj invaliditet koliko je to moguće i izađite iz kuće. Uključite se u aktivnosti lokalne zajednice, ali prije svega svojih matičnih udruga, te i u sport. Zahvaljujući sportu proputovao sam cijelu Lijepu našu, stvorio brojna prijateljstva i puno uspomena.

Osobama koje ne koriste dugi bijeli štap, savjetujem da pokušaju izaći na kraj s tim strahom i uključite se u program psihosocijalne rehabilitacije jer će vam se tada mogućnosti i život znatno promijeniti na bolje.

Obitelji dosta često u prevelikoj brizi za svoje dijete učine od tog djeteta još većeg invalida, nego što to zaista jest, a završio bi i sam kao takav da se nisam kod kuće svađao sa svojima i izborio se za sebe.  Sve je dobro dok su roditelji mlađi i dok mogu lako 'hendlati' sa svime, no što će se dogoditi s djetetom kada roditelji ostare, a dijete dođe u tridesete, a ne zna si ni šećer staviti u kavu?

Isto tako smatram da osobnim asistentima nije mjesto uz učenika, ako taj isti učenik ili učenica ima 'samo' sljepoću. Time se ne pomaže, nego se samo odmaže. U današnje vrijeme tehnologija je dovoljno napredovala i pristupačna je pa se implementiranjem iste u nastavu mogu kvalitetno i samostalno odrađivati školski zadatci - poručuje za kraj Denis Velimirović.

Anita Blažinović

Objavljeno: 28.10.2019