Osoba sam s invaliditetom, nemam djevojku ni obitelj, i hitno trebam psihosocijalnu pomoć

PITANJE: V. P. (26) Živim sam nakon smrti majke koja mi je bila podrška, razumjela moje potrebe i olakšavala psihičko i fizičko stanje koje prati invaliditet nastao nakon nesreće na poslu.

 

Nemam djevojku ni obitelj, tek nekoliko poznanika. Nisam vješt u komunikaciji s okolinom, oduvijek sam povučen i malo pričam, pa teško sklapam prijateljstva. Susjeda koja mi češće navrati nakon gubitka majke predložila mi je neka potražim psihosocijalnu pomoć. Ne znam što je to točno. Tko ima pravo na to i gdje se javiti po pitanju ostvarivanja podrške?

ODGOVOR: Psihosocijalna podrška je proces fizičkog i psihičkog osnaživanja pojedinca, njegove obitelji i socijalnog okruženja kako bi u sebi i svojoj okolini pronašao ili stekao snage i načine za uspješno suočavanje sa stresom i brže se uključio u svakodnevni život. 

Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika, a može se pružati individualno i u grupi. Usluga se priznaje djetetu s teškoćama u razvoju, odrasloj osobi s invaliditetom, ovisniku, žrtvi obiteljskog nasilja te svim drugim osobama u potrebi, prema procjeni stručnog tima nadležnog centra za socijalnu skrb.
Uslugu mogu pružati domovi socijalne skrbi, centri za pružanje usluga u zajednici, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici koji pružaju socijalne usluge.

Podrška se pruža u obitelji korisnika odnosno udomiteljskoj obitelji ili kod pružatelja usluga (domovi socijalne skrbi, centri za pružanje usluga u zajednici, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe te obrtnici koji pružaju socijalne usluge).
Psihosocijalna podrška traje u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, kod pružatelja usluga do 12 sati tjedno, od čega najviše šest sati individualno, a ostalo u grupi, djetetu s teškoćama u razvoju, odnosno odrasloj osobi s invaliditetom iz jednoroditeljske obitelji čijem je roditelju priznato pravo na status roditelja njegovatelja usluga se može priznati u obitelji korisnika do pet sati tjedno, a kod pružatelja usluga do 18 sati tjedno, od čega najviše šest sati individualno, a ostalo u grupi.

Centar za socijalnu skrb priznaje pravo na uslugu na temelju prethodno pribavljenog mišljenja pružatelja usluga o vrsti, trajanju i učestalosti usluge.
Adrese i telefonske brojeve centara za socijalnu skrb možete pronaći na internetskim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

In Portal

 

Povezane vijesti