Marija i Matko roditelji su dječaka s teškoćama u razvoju. Njihov 12-godišnji sin  treba pomoć pri savladavanju prepreka koje se njegovim vršnjacima čine tako lakima. Do četvrtog razreda osnovne škole dječak je normalno pohađao nastavu, učiteljica i vršnjaci prihvatili su ga kao ravnopravnog, sve dok nije došao u OŠ Spinut, gdje je odjednom postao 'problematičan', zaključene su mu tri negativne ocjene samo da bi ga se moglo smjestiti u posebnu ustanovu

 

U Hrvatskoj još nije zabilježen slučaj kakav se prije nekoliko dana dogodio u Splitu. Zapravo, sve do jučer, ili, da budemo sasvim precizni, do prošloga ponedjeljka, takav je slučaj bio nezamisliv. Da vam je netko rekao da se to može dogoditi, pa makar i u teoriji, uputili biste ga na pregled. Ima dovoljno ustanova koje se bave takvima. A jednu bi, očito, trebalo otvoriti i u Splitu, piše Slobodna Dalmacija.

U gradu koji je po mnogočemu poseban, prvi i nedostižan, a poglavito po emocionalnoj zaostalosti, intelektualnom invaliditetu i socijalnoj neosviještenosti onog dijela njegovih stanovnika koji primaju plaću upravo da budu osjetljivi, pametni i empatični, žive i Marija i Matko B., roditelji 12-godišnjeg dječaka koji je, baš kao i deseci 12-godišnjih splitskih dječaka, pao peti razred. Napunio je svjedodžbu negativnim ocjenama i 'opleo' godinu.

Marija i Matko još prije 12 godina shvatili su da u životu ima puno važnijih stvari od uspjeha koji se može izmjeriti ocjenom. I nije im namjera juriti za nastavnicima kako bi njihovu djetetu uljepšali indeks. Niti su se zbog toga odlučili na javni istup.

Invaliditet kao krimen

Marija i Matko roditelji su, naime, dječaka s teškoćama u razvoju. Njihov 12-godišnji sin od rođenja treba pomoć pri savladavanju prepreka koje se njegovim vršnjacima čine tako lakima i jednostavnima da ih uopće ne doživljavaju preprekama.

Njihov 12-godišnji sin usporeno se razvija, te intelektualno i motorički nikad neće moći biti u istoj ravni sa svojom generacijom, no to ne znači da s njome ne može biti na istoj stazi. A neki, kasnije ćemo ih i imenovati, upravo to mu brane. Gaze po njegovu dostojanstvu i žele ga smjestiti u posebnu ustanovu. Da ga više ne vide. Ni njega ni njegove roditelje.

Marija i Matko roditelji su 12-godišnjeg dječaka s teškoćama u razvoju koji je peti razred Osnovne škole Spinut završio negativnim uspjehom. Bacili su ga na godinu. A to da dijete s teškoćama u razvoju - koje uči po posebnom programu i kojemu je škola prije svega odgojna, a ne obrazovna institucija - dobije tri zaključne negativne ocjene, u ovom slučaju iz hrvatskog jezika, matematike i tehničkog odgoja, presedan je i dosad, prema svim dostupnim informacijama, u Hrvatskoj nezabilježen slučaj.

"Naš sin je već odrastao dječak te se samo zbog njega nikada ne bismo odlučili na javni istup. Ovo činimo prije svega zbog druge djece i njihovih roditelja koji su tek kročili na naš put. Ovo činimo i zbog čitavoga društva, da ukažemo kako sustav u ovoj državi ne samo da ne funkcionira, nego da uopće ne postoji. Ovo činimo da svi shvate kako se na djecu s posebnim potrebama u ovoj državi i u ovome društvu gleda kao na problem, a ne kao na ljudska bića, koja imaju pravo na jednakost i ničim ne zaslužuju segregaciju kojoj su svakodnevno izloženi", govore Marija i Matko.

Osnovna škola Spinut                                                                                                                   Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Sin im je četiri godine pohađao OŠ Spinut. Problema nije bilo. Radio je prema prilagođenom programu, ostali učenici prihvatili su ga kao ravnopravnog člana razreda, zbližili su se kao pravi prijatelji, učiteljica Vini Ballarin odnosila se prema njemu kao prema vlastitu djetetu, a u pratnji asistenta lani je bio i na ekskurziji. Nikad se u te četiri godine nitko nije žalio na njegovo ponašanje, niti su Marija i Matko imali razloga za brigu.

Sramota našeg školstva

A onda je došao upis u peti razred...

"Odmah nam je bilo jasno u kojem smjeru vjetar puše. Ravnateljica i školska pedagogica jasno su nam dale do znanja kako ne žele da naš sin nastavi školovanje u njihovoj školi. Stalno su ponavljale kako je za njega bolje da ga se smjesti u posebnu ustanovu", s gorčinom se prisjećaju Marija i Matko.

Na tu opciju, naravno, nisu željeli pristati. Da jesu, bilo bi to kao da su digli ruke, kao da su se predali i nakon dvanaest godina teške borbe pustili da im sistem proždre ono što im je najsvetije.

"Škola nam se osvetila na najstrašniji mogući način. Nisu željeli našeg sina uvrstiti u posebnu odgojno-obrazovnu skupinu, iako je ona u školi formirana, a nisu mu omogućili ni asistenta u nastavi. I tako je bilo čitavo polugodište, sve dok Ministarstvo obrazovanja nije pozitivno odgovorilo na našu žalbu", ističu Marija i Matko, a mi ćemo u ovom trenutku zastati, i to zbog tebe, cijenjeni čitatelju, da malo sabereš misli.

Zamisli, naime, dijete s posebnim potrebama, dijete koje nije u stanju samostalno pratiti nastavu, zamisli to dijete kako iz sigurnosti četvrtoga razreda, gdje je imalo asistenta, jednu učionicu i jednu, i to majčinski brižnu, učiteljicu, prelazi u peti razred. Zamisli to dijete koje najednom, a da mu nitko nije objasnio što (ni)je skrivilo, ostaje bez pomoći asistenta i svoje učiteljice.

Kaos u njihovim glavama

Dijete koje, a da nema pojma što se događa, nakon svakog školskog sata tjeraju iz jedne u drugu učionicu i koje svakih 45 minuta mijenja nastavnike, potpune strance, koji niti znaju kako mu prići ni kako ga podučavati.

Zamisli, cijenjeni čitatelju, muku tog djeteta. I kaos u njegovoj maloj glavi.

Cijelo prvo polugodište 12-godišnji sin Marije i Matka B. proveo je, dakle, u redovnom razredu bez plana i programa rada, kao i bez nadzora stručne službe. Cijelo prvo polugodište nitko iz škole niti jednom nije kontaktirao roditelje djeteta koje nastavu pohađa po prilagođenom programu. Cijelo prvo polugodište uprava škole, ravnateljica i stručne službe ostavile su dijete s posebnim potrebama prepušteno samo sebi.

"Ravnateljica Sanja Čagalj i rehabilitatorica Helena Piplović, koja radi u posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini, sustavno su, tijekom cijele školske godine, kršile sva moguća prava našeg djeteta. Tri negativne ocjene pri tome su samo vrhunac, zbog čega smo bili prisiljeni pisati i Agenciji za odgoj i obrazovanje, te dječjoj pravobraniteljici", objašnjavaju roditelji.

Šokirani su, vele, primitivizmom ravnateljice i stručnih službi OŠ Spinut, poglavito jer se Europska unija strogo zalaže da osobe s teškoćama u razvoju, posebno djeca, dobiju pravo na ravnopravno uključivanje u sve segmente društva, s naglaskom upravo na školovanje. Sve ostalo smatra se nečovječnošću i zločinom.

"Žrtve smo pokušaja segregacije djeteta s teškoćama u razvoju, koje se na sve moguće načine pokušava udaljiti i izolirati bez mogućnosti da se socijalizira i druži sa svojim vršnjacima", tvrde Marija i Matko.

Ocrni dijete pa ga šutni iz škole

Najviše ih boli što su im dijete - koje, ponovimo, tijekom prve četiri godine školovanja nikad nije sudjelovalo ni u najmanjem incidentu - ocrnili kao problematično i neprilagodljivo. Nasilno.

"Naš sin postaje 'problematičan' tek nakon što su ravnateljica i školske stručne službe na polugodištu dobile rješenje, zapravo nalog Ministarstva obrazovanja da nastavak školovanja za njega organiziraju unutar posebne odgojno-obrazovne skupine, gdje će učiti hrvatski jezik, matematiku i prirodu, dok će odgojne predmete, likovni, glazbeni, tjelesni i tehnički, pohađati s ostatkom razreda.

No, već nakon drugog dana takve nastave rehabilitatorica Piplović zaprijetila nam je sazivanjem stručnog povjerenstva zbog toga što se naš sin navodno nasilno ponaša. A ista se situacija ponovila i sljedećih dana", kažu Marija i Matko.

S obzirom na to da im dijete nikada nije bilo agresivno, slučaj su odmah prijavili Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja je 5. veljače ove godine u OŠ Spinut poslala profesora Roberta Cimpermana da provede stručni nadzor.

Viši savjetnik za odgoj i školovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju nakon obavljena izvida podržao je Mariju i Matka B., te je donio odluku da se za njihova sina u roku od 30 dana izradi IOOP, individualizirani odgojno-obrazovni program.

Teška srca u školi su to i napravili. Da bi od tada čekali svoj trenutak. Koji je došao onog dana kad je trebalo zaključiti ocjene.

Manipulacija ocjenama

"Učeniku koji se školuje po IOOP-u, u posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini, u svjedožbu su upisali tri nedovoljne ocjene. Tijekom drugog polugodišta oni su samo u teoriji proveli nalog Ministarstva, dok u praksi s našim djetetom ništa nisu radili. U samo nekoliko mjeseci upropastili su sve ono dobro što je postignuto u prve četiri godine njegova školovanja", objašnjavaju Marija i Matko.

U ponedjeljak 30. lipnja, bili su pozvani na sastanak u školu. Rečeno im je da im je sin godinu završio s negativnim uspjehom. Kada je popravni, pitali su. Nema ga, odgovoreno im je. S tri zaključene jedinice ne ide se na popravni. Nego - ovaj put to nitko nije rekao, ali je svima bilo jasno koja je svrha ovih jedinica - u posebnu ustanovu.

"Proključao sam. Povišenim sam tonom, i ravnateljici i rehabilitatorici i pedagoginji i logopedici i psihologinji, kao članicama stručne službe, rekao da su sramota za hrvatsko školstvo. Rekao sam im da ih može biti sram što provode segregaciju nad djecom s posebnim potrebama i što cijelu godinu nisu obavljale svoj posao s unaprijed određenim ciljem da mog sina smjeste u posebnu ustanovu", veli Matko.

Intervencija policije

Još istog dana na vrata obitelji B. pokucali su policajci. Matko je morao dati iskaz, jer je prijavljen za kršenje javnog reda i mira.

"Sasuo sam im istinu u lice. A ta istina je toliko strašna da su odmah zvali policiju. Te moralne nakaze, koje su čak i pravno u krivu jer se djeci s posebnim potrebama ne smije zaključiti negativna ocjena, dok iz odgojnih predmeta ne smiju dobiti manje od trice, mene su optužile za uznemirivanje, a to što one čitavu godinu maltretiraju mog nemoćnog sina, što ga se po svaku cijenu žele riješiti i što su ga lažno okarakterizirale nasilnim, prolazi nekažnjeno.

E, neće ići, borit ćemo se do kraja, jer za naše dijete možda i jest kasno, ali nije za stotine druge djece koja bi tek mogla dopasti u ruke ovakvih spodoba. Pri čemu ih je, a to svakako napišite, u Splitu najviše. Najzatucanija smo sredina u Hrvatskoj, to svi znaju i svi se, gdje god s našim sinom dođemo, tome iščuđavaju", zaključuje Matko B.

Slučaj su, naravno, još jednom prijavili Agenciji za odgoj i obrazovanje. Njezin ravnatelj Vinko Filipović otkrio nam je kako je izdao hitnu suglasnost da se već u utorak u OŠ Spinut provede novi stručno-pedagoški nadzor nakon kojeg će izdati i priopćenje za javnost, prenosi Slobodna Dalmacija.

U Osnovnoj školi Spinut' dočekao nas je muk. Dva dana na telefonske pozive nitko nije odgovarao, niti se itko od kontaktiranih, od ravnateljice preko stručnih službi do tajnice, pojavio na svom radnom mjestu.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Objavljeno: 08.07.2014