Moja priča: Ozren Jurić

Ovo je priča o jednom uistinu izuzetnom mladiću koji je odaziva na ime Ozren Jurić. Riječ je o čovjeku koji naprosto pršti optimizmom. Što za one koji ga poznaju vjerojatno nije nešto neobično. Uz sve ostalo što se može navesti kao bitna stavka u njegovoj biografiji, potpisnik ovih redaka ipak smatra je za ovu priču posebno važno istaknuti da je Ozren frontmen grupe K'o Zmaj. Benda koji se na ovogodišnjoj KvARTuri, projektu koji okuplja demo grupe na zajedničkim koncertima, pokazao kao jedan od najpersketivnijih. Benda koji je osvojio simpatije publike, ali i glazbenih kritičara koji s nestrpljenjem iščekuju njihov prvi album.

"Imam 24 godine, rođen sam u Zagrebu, a živio sam u Italiji, Bosni i sada već 14 godina u Zagrebu", počinje svoju priču Ozren.

"Bolujem od spinalne mišićne atrofije (SMA) koja mi je dijagnosticirana s tri godine, nakon što je ljudima oko mene bilo sumnjivo otežano penjanje po stepenicama. Školovao sam se u sve 3 države, u Zagrebu sam drugu polovicu osnovne išao u centar Goljak u kojem sam se prvi put sreo s drugim osobama s invaliditetom i upoznao tu stranu svijeta. Doduše, malo lažem, jer je i moj mlađi brat, također OSI i boluje od iste bolesti, nažalost težeg tipa. Ali kako je to bilo u obitelji nije ista percepcija kao i kad vidiš stotinu ljudi s raznim oblicima invaliditeta na jednom mjestu. Osobno mi je tamo bilo dosta lijepo i ostvario sam brojna prijateljstva.
Na Goljaku je zahvaljujući jednom učitelju (prezimena Bušić), bila dosta razvijena aktivnost igranja šaha, s kojom sam se zbog tog počeo baviti i imao raznih uspjeha, kao što su razne medalje i nastupi na državnim prvenstvima. Ali ta priča je završena pri kraju srednje, jer iako sam bio dosta dobar, prestao me interesirati. Svejedno to razdoblje smatram "pobjedničkim" i zabavnim zbog raznih turnira, druženja, putovanja i slično.
Nakon toga sam pohađao 9. gimnaziju i studirao na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu (TVZ), nakon kojeg sam se zaposlio, i sada već radim drugi posao u struci, kao programer.

Zmajevi...

Za vrijeme srednje sam sve teže hodao i pri kraju 4. razreda sam se odlučio na kolica koja su mi potpuno olakšala život tada i učinila me ponovno društveno aktivnim nakon po meni dosta usamljenog i depresivnog razdoblja. Iako mi taj dio života i nije najdraži možda je zaslužan za početak mog glazbenog stvaranja.
Za vrijeme srednje škole sam osnovao bend sa svojim rođakom Damirom, koji se tada zvao Tschuschpayz (Čušpajz). To je na početku sve bila zajebancija, ali radeći pjesme i dalje sve je počelo dobivati na značaju, ozbiljnosti i kvaliteti, i stoga to ime se moralo mijenjati, i jednog dana je sinulo K'o Zmaj. Od tada se bend zove K'o Zmaj, našli smo bubnjara i bassistu , imali smo probe, ali nikud to nije vodilo. Od stalnog vrćenja u krug i toga što je pristup radu bio jako neozbiljan, prestali smo svirati.

No, ja osobno nisam prestao raditi pjesme. Imao sam u to vrijeme sulude ideje da napravim one-man band i snimam sam sebi albume i pjesme. Ali to je teško i kad imaš glazbu u malom prstu, a pogotovo kad nemaš pojma, kao npr. ja. I nanizalo se 4-5 godina i sad, nedavno, prije 2 godine ponovno osnivam bend s već dosta dobro koncipiranim materijalom i novim ljudima, i napokon uspijevamo uvježbati i doraditi brojan materijal s kojim smo do sad imali 16 nastupa, i postajemo prepoznati na maloj sceni (imamo čak 251 lajk na Facebooku) i dobivamo sponzora za album koji je sad već pri kraju snimanja.

Bend se ne oslanja na neki određeni smjer u glazbi, nego po potrebi uzima ono iz glazbe što smatra pogodnim za neku pjesmu. Samo ime (K'o Zmaj) je neka vrsta CREDA ovog sastava, jer se zaziva ljudska ustrajnost i postojanost duha nasuprot preprekama na koje čovjek nailazi. Dio pjesama je donekle socijalno društveno angažiran, ali to nije glavna osobina ove glazbe, nego je ona okrenuta čovjeku i nastoji pokriti što širi spektar ljudskih stremljenja.



Angažirana crta se pokazala izrazito oštrom i imali smo nedavno nastup na F=M festivalu u kojem smo dobili komentar od organizatorice da smo pretjerali i nismo bili primjereni Trgu, ali ja svejedno te pjesme smatram pjesmama o ljubavi samo s jedne borbene perspektive. A i radit ću što volim i kako mislim da je dobro. Ne budem prilagođavao svoj izričaj radi stvari kao što su lakše probavljanje i prodaja. Neki krajnji cilj mi je biti značajan i dobar, a ne popularan i profitabilan, iako, ako dođe do toga, ne budem se žalio i bit će mi drago što bi poruku tako čulo veći broj ljudi.
Istovremeno raditi i voditi bend se pokazuje izrazito napornim, pogotovo jer želim i biti dobar programer i imati dobar bend, i uz društveni život rekao bih da malo spavam. A osim toga sam žrtvovao i redovito vježbanje. Ambiciozan sam i perfekcionist što me zna činiti teškim u određenim interakcijama. No to je moj način, moj DNK i nadam se da će to biti način da ova moja priča završi pobjednički", završava svoju životnu priču Ozren.

Zabilježio: Mladen Kristić 

 

Povezane vijesti