Moja priča: Mingsheng Pi

Ming je talentirani gluhi umjetnik rođen u Južnoj Koreji. Kaže kako mu je u Hrvatskoj lijepo i da mu se sviđaju naši ljudi. Prekretnicu u njegovu "životu u tuđini" predstavljalo je članstvo u Udruzi za promicanje kulture gluhih 'Svijet tišine' te u glumačkoj udruzi gluhih 'Dlan'

On je talentirani umjetnik s invaliditetom, rođen u Južnoj Koreji, a svoje mjesto pod suncem našao je u Hrvatskoj. Odaziva se na ime Mingsheng Pi, a autor ovog teksta upoznao ga je na udaraljaškoj radionici za gluhe i čujuće osobe u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb. Ono što fascinira kod ovog slikara njegova je nevjerojatna stvaralačka energija zahvaljujući kojoj iza sebe ima bogat opus. Slikar koji se može pohvaliti s desecima samostalnih i skupnih izložbi na kojima je izlagao svoja djela koja su privukla pozornost likovnih stručnjaka. 

Sluh za ritam

No, kako to obično biva s umjetnicima s invaliditetom u Lijepoj našoj, Mingsheng Pi teško se probija do tzv. čujuće javnosti, u kulturnim rubrikama srednjestrujaških medija njegovo djelo nije prisutno. A opet tu medijsku ignoranciju Mingsheng Pi podnosti s budističkim stoicizmom. Kaže kako njega umjetnost interesira zbog samog procesa stvaranje, a ne da bi kroz nju stekao javno priznanje i ugled. Kako urednik In-Portala ne zna znakovni jezik, s Mingom, kako ga zovu prijatelji, sporazumijevao se "i rukama i nogama", ali svejedno je to bilo prosvjetljujuće iskustvo. Naime, s Mingom brzo postane jasno da za kvalitetnu komunikaciju gluhog i čujućeg nije potreban nikakav jezik, ni zvukovni ni znakovni, potrebna je samo dobra volja koja vodi do nekog mističnog Ming je na bubnjarsko-udaraljaškoj radionici pokazao više sluha za ritam od 'čujućih polaznika'razumijevanja. Dok sam u paru svirao s Mingom bubnjeve i udaraljke bio sam pomalo posramljen činjenicom da je on, kao gluha osoba, uvijek pokazivao više sluha za ritam od mene, navodno čujućeg, a sve pod vodstvom udaraljaškog maestra Borisa Beštaka.

Ming kaže kako mu je u Hrvatskoj lijepo i da mu se sviđaju naši ljudi. Prekretnicu u njegovu "životu u tuđini" predstavljalo je članstvo u Udruzi za promicanje kulture gluhih 'Svijet tišine' te u glumačkoj udruzi gluhih 'Dlan'. Moje nepoznavanje znakovnog jezika navelo je Minga da mi predloži da njegovu biografiju preuzmem s njegove web stranice (www.mingshengpi.com), što sam s velikim olakšanjem i učinio. Evo, dakle Mingove priče:

Tradicionalno korejsko slikarstvo

Mingsheng Pi rođen je 7. srpnja 1969. godine u gradu Inchonu u Južnoj Koreji, odakle se još kao dijete s roditeljima seli na Tajvan. Kako mu je kao posljedica bolesti ostao oštećen sluh, tamo pohadja školu za gluhe i uči govoriti. Slikanjem i kineskim krasopisom  bavi se od svoje pete godine. Prvi mu je učitelj bio otac, a zatim slikari Si Mingcheng (majstor pejsaža) i I Hongchou (majstor žanra "ptice i cvijeće"). Godine 1991. stječe diplomu Tehnološke akademije za dizajn u Taichungu, te se vraća u Južnu Koreju. U Seulu se nastavlja privatno školovati kod kineskog slikara Hsuehsiang Lija. Uči tradicionalno korejsko slikarstvo i sudjeluje na nekim od mnogih slikarskih natječaja. Želja za usavršavanjem vodi ga u Peking na Centralnu akademiju lijepih umjetnosti u N.R. Kini. Tamo se od 1996. do 1999. godine usavršava na odjelu tradicionalnog kineskog slikarstva i kaligrafije koji vodi slikar i kaligraf profesor Wang Yong.

Mingov 'Big Brother'

Od 1999. godine boravi u Hrvatskoj. Sudjeluje u likovnoj koloniji Dječjeg doma Sv. Ana iz Vinkovaca odrzanoj na Braču 2001. godine. Slike nastale za trajanja kolonije donirao je dječjem domu. Iste su slike bile izložene u Galeriji umjetnosti u Vinkovcima i nizu drugih slavonskih gradova. Jednu je sliku donirao udruženju dijaliziranih iz Malog Lošinja za pomoć pri kupnji dijalizatora. Centru kulture Roma donirao je dvije slike za dobrotvornu aukciju, sredstva namaknuta od prodaje slika namijenjena su poboljšanju kvalitete života romske djece. Donirao je sliku za dobrotvornu aukciju za prikupljanje novcanih sredstava za nabavu specificne softverske opreme za osobna računala slijepih i slabovidnih učenika. 2007.godine sudjelovao je na likovnoj koloniji u Malom Lošinju posvećenoj macaklinu, namijenjenoj senzibiliziranju javnosti o potrebi čuvanja biološke raznolikosti otoka.

U organizaciji Udruge za promicanje kulture gluhih 'Svijet tišine' sudjelovao je na internacionalnim slikarskim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu koje su rezervirane za gluhe slikare. Na tim je izložbama osvojio dva prva, jedno drugo i jedno trece mjesto. Od 2011.godine član je glumačke udruge gluhih 'Dlan' s kojima je sudjelovao u predstavi 'Big Brother' praizvedenoj u Centru kulture Pešćenica travnja 2012.godine.

Živi i slika u Zagrebu.

Tekst i foto: Mladen Kristić