S time se ne slaže Sindikat umirovljenika Hrvatske koji poziva na obustavu reforme dok se ne izradi kvalitetna analiza i simulacija čitave problematike, "kako ljudi ne bi postali žrtve“. Predsjednica sindikata Jasna A. Petrović upozorava da je u Hrvatskoj tek 1,6 posto umirovljeničke populacije pokriveno domovima, dok EU propisuje standard od pet posto

Ministarstvo socijalne politike i mladih priprema uvođenje ekonomskih cijena u umirovljeničke domove u vlasništvu županija, u kojima bi država ubuduće subvencionirala smještaj samo umirovljenicima koji to ne mogu platiti.
Po novom Zakonu o socijalnoj skrbi, Ministarstvo treba do kraja godine pripremiti metodologiju za izračun cijena u 45 županijskih umirovljeničkih domova sa ciljem da ujednači cijene na ekonomskoj razini, kako bi domovi mogli poslovati bez gubitaka.

Pritom novi model plaćanja treba ispraviti neravnopravni status korisnika domova i skratiti liste čekanja, kao bi se poštovalo načelo pravednosti - da onaj tko ima novca sam plati svoj smještaj, a država pomogne onima kojima je skrb u domovima potrebna, a ne mogu je platiti.

U županijskim domovima trenutno je smješteno 11.000 osoba, njihove su cijene usluga subvencionirane i prilično niske, a na smještaj u takve domove čeka se godinama, rekla je u razgovoru za Hinu pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Iva Prpić.

Županijski domovi znatno jeftiniji od privatnih

Za razliku od privatnih domova, gdje smještaja nema ispod 4000 kuna, u županijskim domovima cijene se kreću već od 1200 kuna, a dom od 4000 kuna je među najskupljima.

Primjerice, jednokrevetna soba na zagrebačkom Iblerovom trgu stoji nešto više od 2000 kuna, što svakako nije ekonomska cijena, a tamo su smješteni i umirovljenici s mirovinama iznad 3000, 4000, pa i 5000 kuna.

Zašto oni koji to mogu ne bi plaćali punu cijenu, umjesto da se njihov smještaj subvencionira i pada na teret hrvatskih poreznih obveznika, pita se Prpić.

Osim toga, takvi su korisnici povlašteni u odnosu na siromašnije umirovljenike koji nisu i neće biti u stanju dobiti takav dom.

Bogatiji umirovljenici moraju biti izjednačeni u pravima sa siromašnima, ističe Prpić, jer se dostupnost smještaja odnosi na sve starije i nemoćne, bez obzira na njihova primanja.

Primjerice, osoba koja je doživjela moždani udar pa treba cjelodnevnu skrb ima pravo na smještaj u dom, bez obzira na visinu svoje mirovine. Ali, ako prima mirovinu od 7000 kuna trebala bi sama plaćati dom, a ako nema dovoljno novaca treba joj pomoći sustav socijalne skrbi.

Primarni cilj smještaja u dom treba biti skrb o potrebitima, a potom da ekonomsku cijenu plati onaj koji ima dovoljno visoka primanja, dok ostalima država treba subvencionirati smještaj, pojašnjava Prpić.

Kako do ekonomske cijene smještaja

Trenutno država subvencionira smještaj za 1900 umirovljenika, dok se godišnje za umirovljeničke domove ukupno izdvaja nešto više od 200 milijuna kuna.

Da bi se došlo do ekonomske cijene smještaja, u Ministarstvu socijalne politike i mladih napravljena je analiza poslovanja županijskih domova koja je pokazala da bi prosječna cijena trebala iznositi oko 3900 kuna mjesečno.

Druga analiza bavila se mirovinama korisnika, a pokazalo se da s najnižim mirovinama do 1500 kuna ima 30 posto korisnika, isto je toliko onih iznad 2500 kuna, dok ih je 20 posto s mirovinom od 2000 do 2500 kuna.

No, analiza u nekoliko najvećih domova, koji imaju i po 500 korisnika, pokazuje da ima dosta umirovljenika koji bi mogli platiti veću cijenu smještaja.

Ima korisnika s mirovinama od 5000 kuna, a smještaj im stoji 2500 kuna. Država im subvencionira smještaj, a oni ostatak zadržavaju za sebe. To nije pošteno ni solidarno, kaže Prpić.

Županijski su domovi decentralizirani 2001. godine, kada je Ministarstvo s njima potpisalo ugovore po kojima su obvezni smještati ljude prema rješenjima centara socijalne skrbi, što prosječno iznosi 20-tak posto njihovih kapaciteta.

Od ukupno 3000 sklopljenih ugovora popunjeno je 1900 mjesta, što znači da smo izgubili 1100 mjesta zbog onih s mirovinama od 3000, 4000 ili 5000 kuna, koji su zauzeli mjesta umirovljenicima koji se ne mogu skrbiti o sebi i nemaju dovoljno novaca, napominje Prpić.

Nove cijene ovisit će o kvaliteti usluge

Po novom modelu, koji treba profunkcionirati od početka 2015., cijene u svim domovima neće biti iste već će ovisiti o kvaliteti usluge.

Dom na Iblerovom trgu imat će u novom sustavu, primjerice, drugačiju cijenu od onoga u Trnju. Iblerov trg može stajati 7000 kuna, a Trnje 3200 kuna - svaki dom će formirati svoju cijenu i objaviti cjenik.

Korisnik koji treba 24-satnu skrb podnosit će zahtjev za dom centru za socijalnu skrb, koji će potom utvrditi njegove prihode. Ako ni korisnik niti njegovi zakonski uzdržavatelji nemaju dovoljno novaca, centar će ga smjestiti u dom, a Ministarstvo će pokriti razliku ili platiti čitav smještaj.

No, s time se ne slaže Sindikat umirovljenika Hrvatske koji poziva na obustavu reforme dok se ne izradi kvalitetna analiza i simulacija čitave problematike, "kako ljudi ne bi postali žrtve“.

Predsjednica sindikata Jasna A. Petrović upozorava da je u Hrvatskoj tek 1,6 posto umirovljeničke populacije pokriveno domovima, dok EU propisuje standard od pet posto.

U sadašnjem se prijedlogu nije pošlo od realnosti da 62 posto umirovljenika ima mirovinu ispod 2.200 kuna, već od ideje da cijene treba povisiti i izjednačiti.

U Sloveniji su također krenuli sa sličnom reformom pa se dogodilo da su neki umirovljenici, koji više nisu mogli plaćati smještaj a nisu imali rješenje odgovarajuće socijalne ili zdravstvene službe, izbačeni iz domova.

Kod nas se reforme prepisuju bez obzira na stvarno stanje, kaže Petrović i apelira da se sve odgodi dok se ne napravi cjelovita strategija.

U svim županijama nedostaje domova, na listama i do 3000 osoba

U Hrvatskoj je oko 17.500 korisnika smješteno u 45 županijskih i 178 privatnih domova. Također je registrirano 805 udomiteljskih obitelji.

Najviše mjesta, njih 5164, ima u Zagrebu u kojem je 11 domova, što je oko četiri posto u odnosu na gradsku populaciju stariju od 65 godina.

Iz gradskog Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom poručuju da bi bilo poželjno osigurati još oko 1000 mjesta.

Kažu da financijski okvir potreban za osiguranje minimalnih standarda svake godine utvrđuje Vlada, a ta su sredstva iz godine u godinu sve manja i nisu dovoljna za pozitivno poslovanje domova.

Ravnatelj zagrebačkog doma „Ksaver“ Vicko Goluža upozorava da se u nekim domovima cijene nisu mijenjale već 10 godina, dok su neke jedinice lokalne samouprave svojim domovima povećale cijene, ali to povećanje sa subvencijama nije pratila država.

Sadašnje cijene moraju biti subvencionirane inače domovi neće moći održati poslovanje s jednakim brojem zaposlenih.

Ako bi se zaposleni otpuštali to bi automatski značilo nekvalitetniju uslugu, ističe Goluža koji se nada da će država pronaći dodatna sredstva za domove.

Ravnatelj splitskog umirovljeničkog doma "Zenta“ Ivan Škaričić navodi da su njihovi prihodi 28 milijuna kuna, od toga 15 milijuna od smještaja korisnika.

Nekako se pokrivamo, ali čim treba neko ulaganje ili popravak, to nam predstavlja problem, kaže Škaričić.

Cijene smještaja kreću se od 2200 do 3000 kuna, a ako bi porasle za 500 -600 kuna još bi uvijek bile daleko pristupačnije od onih u privatnim domovima.

Trenutno za taj dom ima 3000 zahtjeva, pa bi čak i izgradnja dva nova doma bila nedovoljna za sve potencijalne korisnike, napominje Škaričić.

Slično je stanje u brojnim županijskim domovima koji su na granici pozitivnog poslovanja, a nerijetko završe u gubicima koje moraju pokriti osnivači, tj. županije.

Piše: Smiljanka Škugor Hrnčević

Foto: Marijan Susenj/PIXSELL

Objavljeno: 07.04.2014