Da bi Udruga za autizam Zagreb s postojećim prihodima od resornog ministarstva održavala svoje životne zajednice, svi djelatnici moraju biti plaćeni manje od onih koji, s jednakim kvalifikacijama, isti posao rade u instituicijama, istaknuo je Igor Ružić, predsjednik UAZ-a

 

Ove je godine, 2. travnja, Udruga za autizam - Zagreb (UAZ) obilježila Svjetski dan svjesnosti o autizmu u manje svečarskom tonu jer su, kako su rekli na konferenciji za novinare prošli petak, odlučili odbaciti koncept ‘ceremorijalnog paradiranja’, kao što je puštanje plavih balona i tome slično.

U fokusu interesa ove udruge je senzibiliziranje javnosti i institucija o samome autizmu te pružanje informacija o tome što društvo može učiniti za osobe s poremećajem iz spektra autizma (PSA) svih uzrasta ali i njihove obitelji, kao i profesionalce koji su oko njih angažirani.

- Ove godine UAZ samostalno obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu sa željom da progovori o još jednom nevidljivom problemu osoba sa PSA u Hrvatskoj, a to je nejednakost između cijene socijalnih usluga institucionalnih i izvaninstitucionalnih pružatelja. Pored ostalih programa koje izvršava, i ostalih usluga koje pruža, UAZ je i dalje jedina organizacija civilnog društva u RH koja ima životne zajednice za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma - rekao je na presici predesjednik udruge Igor Ružić.

Pritom se posebno osvrnuo na organizirano stanovanje uz podršku kao najkompleksniju socijalnu uslugu koja korisnicima pruža cjelodnevnu skrb, 365 dana u godini.

- UAZ je u gotovo svakom smislu u nepovoljnom položaju u odnosu na institucijske pružatelje ove usluge. Izvaninstitucijski pružatelji usluga, kakav je UAZ, imaju vrlo ograničenu i zapravo tek deklarativnu mogućnost i pravo na interventnu pomoć ili podršku u krizama, što je ranjivost koja se sasvim jasno pokazala tijekom pandemije i inflacije - napomenuo je Ružić.

UAZ ima ugovorni odnos s resornim Ministarstvom rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike za pružanje socijalne usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe sa PSA za jedanaest korisnika. Od 2010. UAZ vodi dvije takozvane stambene ili životne zajednice, jednu u selu Mostari u Zagrebačkoj županiji i drugu u stanu u zagrebačkom naselju Novi Jelkovec.

- Zajednice se financiraju ugovorom s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi po kojem je UAZ dužan skrbiti o svim potrebama korisnika, što znači da dobivenim sredstvima UAZ treba pokrivati sve životne troškove - kaže Ružić.

Problem predstavlja inflacija. Zagovaranjem UAZ-a rečeno je ministarstvo tzv. glavarinu povisilo na današnjih 1.318,30 eura, što je za Ružića pohvalno, no to za udrugu ipak nije dovoljno kako bi funkcionirala bez stresa i financijskih tegoba.

- Da bi UAZ s postojećim prihodima od resornog ministarstva održavao svoje životne zajednice, svi djelatnici moraju biti plaćeni manje od onih koji, s jednakim kvalifikacijama, isti posao rade u instituicijama. Asistenti koji su zaposlenici UAZ-a plaćeni su samo malo više od minimalca. Prema informacijama kojima raspolažemo, naši asistenti imaju plaću barem 150 eura u prosjeku manju od asistenata u institucijama, a visokoobrazovani edukacijsko-rehabilitacijski ili uredski kadar 250 do 300 eura manju. Isključivo zahvaljujući njihovim naporima životne zajednice UAZ-a opstaju u opsegu, kvaliteti skrbi i kvaliteti života koju pružaju korisnicima - veli Ružić.

Jasmina Stošić, izvanredna profesorica s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, napominje kako kod odraslih osoba koje su u stambenim zajednicama kvalitetna podrška izostaje i zbog premalog broja stručnjaka i osoba koje pružaju podršku. Jedan asistent na pet ili  šest korisnika svodi podršku ovim osobama isključivo na osiguravanje minimalne sigurnosti.

- Kvaliteta života ovih osoba vrlo je niska - kategorična je Ružić.

- Život im se često svodi na boravak u zatvorenom prostoru, a bez stručne edukacijsko-rehabilitacijske podrške njihove postojeće vještine propadaju. Radi se većinom o osobama koje ne govore, a zbog izostanka adekvatne podrške i zbog toga što im se nije omogućilo korištenje nekog drugog komunikacijskog alata javljaju se stres, strah, tjeskoba koji se onda izraze kao problemi u ponašanju. Dolazi do teških situacija i za samu osobu, za njenu obitelj i one koji joj pružaju podršku.

- Također se radi o osobama kojima je dosljednost i rutina važna i daje im sigurnost, a zbog loših uvjeta rada i niskih primanja fluktuacija osoblja u životnim zajednicama vrlo je česta. Uz primjerenu razinu i intenzitet podrške ovim osobama mogla bi se omogućiti autonomija, mogućnost izbora tako da ih se nauči koristiti komunikacijski sustav, osigurala bi im se podrška i za što samostalnije obavljanje vještina brige o sebi, poslova u kućanstvu, te bi mogli sudjelovati u aktivnostima u zajednici, a također i doprinijeti društvu u kojem žive - zaključila je Jasmina Stošić.

 

Objavljeno: 03.04.2023