Duboko u sebi sam znao kad god bih pjevao Gibonnija na dršci metle i slušao AC/DC doma da želim biti taj čovjek na toj pozornici, kaže Dino Jelusić, frontman zagrebačkog Animal Drivea

 

Većina ljudi Dinu Jelusića zna kao klinca koji je pobijedio na prvom dječjem Eurosongu i iznenađujuće sjajnog vokalista HRT-ove 'A strane' te najmlađeg mentora u showu 'Zvijezde pjevaju'. No priča koju Dino priča pokazuje zašto uspjeh nije iznenađujući ni slučajan, nego je produkt silne ustrajnosti i rada, te ljubavi prema glazbi koja nije uvijek i svugdje garancija popularnosti.

Priču o prvoj Dječjoj pjesmi Eurovizije, gdje si 2003. godine pobijedio s pjesmom 'Ti si moja prva ljubav', već vjerojatno svi znaju. Meni za početak reci u kojem si trenutku odlučio ili znao da ćeš se u životu baviti baš glazbom? Jesi li uopće ti odabrao život glazbenika ili je glazba odabrala tebe?

- Duboko u sebi sam znao kad god bih pjevao Gibonnija na dršci metle i slušao AC/DC doma da želim biti taj čovjek na toj pozornici. Čudno mi je sada s 26 reći da sviram s muzičarima koje sam gledao na video kazetama.

Kakvu si glazbu slušao kao klinac - što ili tko je u tom smislu najviše utjecao na to da postaneš roker? Ili voliš reći da si metalac?

- Metal je zadnja glazba koju sam zavolio, ako pričamo o težem metalu. Odmalena sam slušao Van Halena, Wingera, Whitesnake, Zeppeline, AC/DC, Iron Maiden, Bon Jovija, Heart, ZZ Top, Jethro Tull... I uz sve to me otac uvijek krkao s fusionom i dobrim popom, od Phil Collinsa do Eaglesa, Tota... Što se metala tiče, sjećam se kad sam prvi put čuo Dream Theater i navukao se zbog 'Another day' i 'Under the glass moon', a doticaj s growlom je došao preko Pantere, Pantera mi je otvorila oči pa sam krenuo na Lamb Of God, Opeth, Gojiru, Machine Head, i tako dalje...

Sad slijedi pitanje slično onom prvom, ali ipak puno drugačije. Kada si odlučio da nećeš pristati na kompromise na koje bi te, nesumnjivo, primorala hrvatska glazbena industrija da si odlučio ići lakšim putem? Je li se dogodio i, ako je, kada se dogodio moment u kojem si rekao 'pjevat ću ono što želim i kako želim, pa makar nikada ne uspio kao glazbenik'? Ili je to ipak bila puno neizvjesnija, dugotrajnija i teža odluka?

- Odlučio sam još odavno. Sjećam se kad sam odbio poziv u Divlje Jagode jer je uvjet da budem pjevač Jagoda bio da ne smijem izdavati svoje pjesme istovremeno i samo zbog tog nisam otišao. Inače bi svatko s 19 godina otišao pjevati u jedan od najjačih rock bendova na ovim prostorima. Dugo sam imao i borbe doma, kako i šta, već su polagano svi dizali ruke od mene, u stilu, 'nećeš s tom muzikom nikad ništa napraviti'. I onda se dogodio TSO (Trans-Siberian Orchestra, op. a.) i odjednom je sve svima počelo imati smisla. A kad je meni imalo cijelo vrijeme smisla, to ljudi oko mene nisu vidjeli. Nije da je sad lako, ali dobio sam odjednom toliki exposure da se bojim da ću ljudima početi ići na živce nakon svih ovih pojavljivanja na TV-u (smijeh).

Ispričaj i nama kako si uopće uspio, svojoj tvrdoglavosti unatoč. Misliš li da si, na neki način, svojim uspjehom utro put drugim mladim glazbenicima koji se ne žele izgubiti u kalupu koji im uvjetuje industrija i glazbeni ukusi u Hrvatskoj?

- Baš jučer gledam 'Dobro Jutro Hrvatska' i spomenuo me jedan glazbeni kritičar i pustili su spot Animal Drivea u eteru HRT-a. Mislim, svi znamo kako se danas svi mrze na sceni i sad bi neki nadobudni metalac rekao 'Gle, Animal Drive na TV-u, kako su se prodali', a kad smo istu tu stvar svirali u Močvari i kad si mahao glavom na to onda smo ti bili cool. I ne razumiju da je nemoguće danas tako nešto vidjeti na TV-u, posebno kod nas. Vani je to puno normalnije. Neka se netko zakači na nas i preko nas na YouTubeu otkrije neki drugi bend, pomogli smo jedni drugima, zašto bi si odmagali? Nebrojeno puta sam snimao drugima i klavijature, i ukucavao bubnjeve i snimao vokale, i posuđivao opremu i uvijek bio tu. I onda vidim nekakve glupe, nezrele komentare na fejsu ili drugim društvenim mrežama. Baš ultra jadno. Industrija u Hrvatskoj je takva i rijetko kome se dogodi ovo što se dogodilo meni, ali osim jednog poziva kojeg sam dobio, sve ostalo je bilo na meni i mojima koji nisu odustajali. Prošao sam dvije audicije, postao sam član velikog benda i dobio puno toga jer sam pokazao nešto; nitko ništa nije platio da bih ja igdje bio, ili valjaš ili ne valjaš. Konkurencija je takva da se moraš iskazati ili će netko drugi dobiti tvoje mjesto.

Kad smo se već dotakli glazbenih ukusa - ima li u Hrvatskoj nade za hard rock i heavy metal i kako bi ti ocijenio scenu žestoke glazbe kod nas?

- Hard'n'heavy ima svoju publiku. Teško da će netko natjerati šire mase da dolaze na koncerte domaćih heavy metal bendova. Posebno danas. Ali treba gurati. Animal Drive ima stvarno nevjerojatno raznoliku publiku i struka nas voli, žestoke stvari vole metalci, ženski rod voli balade, imamo par progresivnih stvari za matematičare i sve super, sebe sam namirio i ima za svakog ponešto. Drugi album koji trenutno radimo biti će nešto sasvim drugo, jako sam uzbuđen i nadam da će i ljudi biti uzbuđeni kada čuju pjesme. Jako puno utjecala Toola, Alice in Chainsa, Queensrychea, Eaglesa, Billy Joela, i tako dalje.

Od 2016. si član američkog Trans-Siberian Orchestra, dobrotvornog glazbenog megaprojekta pokojnog Paula O'Neilla, menadžera i producenta bendova poput Aerosmitha, AC/DC-a i Scorpionsa, u kojem su okupljene ponajveće zvijezde industrije - možemo spomenuti primjerice Ala Pitrellija, Joela Hoekstru, Russella Allena i Jeffa Scotta Sota, između mnogih ostalih. Kako je biti dio nečega takvog i surađivati s ljudima koji su, kako Amerikanci vole reći, veći od života, posebno za ljubitelje takve glazbe?

- Biti dio takve ekipe je razlog zašto sam od 2016. do danas napredovao u svim pogledima. Ne možeš gledati Sota ili Allena i ne naučiti nešto od njih. S time da su mi oni samo potvrdili sve ono što sam znao, ali sam počeo gubiti u ovoj okolini jer je tu previše zatucanih ljudi, a i sistem propuštanja glazbe do slušatelja je jako kontroliran. S većinom ekipe na TSO-u sam postao jako dobar prijatelj i jedva čekam da ih opet vidim. Super smo ekipa i družimo se, živimo zajedno dva mjeseca i stvarno je postalo nevjerojatno normalno. Za mjesec i pol ću se vidjeti sa Sotom i Blas Eliasom (bubnjarom) na Frontiers Rock Festivalu u Milanu jer idemo kovati nove Animal Drive planove s direktorom diskografske kuće. Russella ću vidjeti u 5. mjesecu, isto u Italiji, jer svira sa Symphony X-om, napokon.

Osim mnogih suradnji, ne nužno vezanih uz Trans-Siberian Orchestra, imaš i vlastiti bend, tu u Zagrebu. Animal Drive je 23. veljače prošle godine izdao svoj prvijenac - 'Bite!' je bio prvi album nekog hrvatskog benda koji je izašao u cijelom svijetu, što je dobra stvar jer je vrlo brzo postao jedan od najprodavanijih i najslušanijih albuma u Brazilu, a prije nekoliko dana je izašla i prva pjesma nadolazećeg EP-a 'Back to the roots'. Kako je, zašto i kada nastao Animal Drive i koliko je za opstanak benda bilo ključno potpisivanje ugovora s velikom talijanskom diskografskom kućom Frontiers Records?

- Da, Animal Drive je moje dijete (smijeh). 'Bite!' je iznenađujuće dobro prošao u svijetu, iako smo ga snimili jako brzo i sve napravili ekspresno jer smo imali deadline. Borili smo se pod mojim imenom prije toga, ali odlučili smo nastaviti dalje kao bend jer je taj ugovor donio to da nas vani ljudi čuju i vide. Radimo puno, posebno na novom albumu. EP je također ekspresno snimljen, radi se o coverima, i to je bila isključivo odluka labela jer ja covere ne bih izdavao na svoju ruku. Veselim se coveru 'The Look' benda Roxette koji smo napravili jer je to nešto drukčije.

U oko šire hrvatske javnosti si se, recimo to tako, vratio s nekoliko briljantnih izvedbi u HRT-ovoj 'A strani', a sada si i mentor mladoj glumici Tari Thaller u showu 'Zvijezde pjevaju'. Kako si zadovoljan mentorskom ulogom, svojom učenicom i kakav rezultat očekuješ?

- Da, 'A Strana' je super prihvaćena i lijepo je to bilo. Tara je fenomenalna cura i odlično pjeva, otpjevali smo baladu i soul i nadam se da ćemo proći dalje. Stalno nam prognoziraju pobjedu, a to ne volim, jer onda kreneš vjerovati u to, a iskreno toliko smo svi dobra ekipa da bih volio da svi ostanemo do kraja i da se družimo.

Za kraj, reci nam nešto o svojim planovima i planovima Animal Drivea za bližu i onu malo dalju, ali ne predaleku budućnost - gdje ćemo tebe i vas moći čuti i gledati?

- Planovi su izdavanje EP-a u travnju, zatim izlazi album projekta Restless Spirits gdje sam gostovao zajedno s Deen Castronovom iz Journeya, u studenom izlazi moj album s George Lynchem i 2020. u ožujku drugi albuma Animal Drivea. 8.3.2019. je izašao album Stone Leadersa, benda u kojem sam svirao klavijature i pjevao zajedno s bubnjarem Yngwiea i Arka John Macalusom. Na gitari i vokalima je Ivan Mihaljević, moj dobri drug koji je napisao taj album i miksao. Bas svira Karo iz Undercodea, a sada svira s Prljavcima.

Razgovarao: Damir Fatušić

Objavljeno: 12.03.2019