Međunarodni festival fotografije Organ Vida otvoren je u srijedu navečer u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) s izložbom finalista na temu "Novi građani", retrospektivom Pietera Hugoa, "Sharkification" Christine de Middel, video-radom "Imperial Courts" Dane Lixenberg te izložbom fotoknjiga Fotobookfestivala iz Kassela i dobitnika Dummy Award Kassel

 

"Pripremili smo iznimno zanimljiv program s trinaest izložbi domaćih i stranih umjetnika, a vjerujem da će posjetitelje privući i naš popratni program ispunjen razgovorima, filmovima, radionicama i predavanjima koji se održavaju na šesnaest lokacija u Zagrebu", rekla je umjetnička ravnateljica festivala Organ Vida Marina Paulenka.

Dodala je kako se festival ove godine održava na temu "Novi građani" koja je "itekako aktualna i korespondira sa svjetskim događanjima", a iduće godine bit će posvećen ženama.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a, izrazila je zadovoljstvo što im je ove godine ponuđeno da budu partneri festivala i otvore svoje prostore za izložbe fotografija.

"Volimo se pohvaliti da smo jedan od muzeja koji je na vrijeme i rano počeo raditi zbirku fotografije i predstavljati fotografiju kao zanimljivo umjetničko djelo koje je i u 21. stoljeću jedan od najintrigantnijih medija", istaknula je.

Glavna festivalska izložba s radovima dvadeset umjetnika, finalista izabranih na međunarodnom natječaju na temu "Novi građani", kojom se propituje novo poimanje društva u drugom desetljeću novog tisućljeća, društva koje nikada nije bilo razjedinjenije.

Predstavljene fotografske serije tematski povezane pojmom "Novog građanina" nastale su iz potrebe da se razumije i sagleda takav svijet i pronađe način da se napravi novi.

Leila Topić, kustosica te izložbe kaže da su "Novi građani" prvenstveno putovanje koji vodi od favela Ria preko predgrađa Los Angelesa, tu su i romantične ljubavne pripovijesti na relaciji Sovjetski Savez-Kuba, cyber ljudi, problematiziranje obiteljskih traumi iz vremena nacionalsocijalizma, potresna priča o izbjeglicama, koja pokazuje koliko mi živimo privilegirani život.

Alexandra Polina u seriji fotografija "Myths, Masks and Subjects" na poetičan način dekonstruira mitove o 'vidljivim manjinama', građanima koji su rođeni i žive Njemačkoj.

Manjine su tema i rada "Variation of White" Miie Autio - to je niz fotografskih negativa portreta crnaca s albinizmom koje društvo stigmatizira, dok se Sarah Pabst u ciklusu fotografija "Zukunft" bavi  usponom nacizma u Njemačkoj te upletenosti obiteljskih članova u ratna događanja.

Memorija i različiti registri sjećanja polazišna su točka i fotografskog ciklusa Annalise Natali Murri, svojevrsno svjedočanstvo o emotivnim vezama danas nespojivih, a nekoć bliskih zajednica žena iz Sovjetskog Saveza i kubanskih muškaraca.

U ciklusu naslovljenom "Grinders" Hannes Wiedemann fotografira zajednice koje niču u američkim gradićima opčinjene prožimanjem ljudskog tijela i tehnoloških dodataka, dok Drew Nikonowicz u ciklusu "This World and Others Like It" tematizira ulogu istraživača u 21. stoljeću.

Daniel Castro Garcia je nakon višegodišnjeg obilaska europskih izbjegličkih kriznih žarišta ponudio projekt "Foreigner" kojim istražuje moguće alternative uobičajenim reprezentativnim modelima izbjegličkih sudbina.

Camille Leveque u "Universal Truth" kolažira fotografije tisuća obitelji s različitih strana svijeta tražeći zajednički nazivnik, "Mari People, A Pagan Beauty" Raffaele Petralla fotografsko je istraživanje zajednice naroda Mari, Christopher Sims u ciklusu fotografija "Theather of War" predstavlja čudovišne hibride arhitekture i ljudi koji ih napučuju, a potencijalni rat i opsesija naoružanjem tema je Pavela Volkova u seriji "Early habbits".

Tanya Houghton u radu "A Migrant’s Tale" donosi priču o emigrantskom životu i uspomenama kojima je polazišna pripovjedna točka hrana, dok Alana Holmberg u ciklusu "Resist Laughter" ponukana usponom konzervativne ideologije u Turskoj koja ženi brani smijeh na javnom mjestu, dokumentira otpor žena, ali i njihov osjećaj poraza pred bujajućim rigidnim zakonima.

Amélie Landry u foto istraživanju "Les chemins egares" dokumentira slobodne urbane zone u kojima njihovi korisnici, oslobođeni inhibicija, mogu nesputano istraživati vlastitu seksualnost.

Bronia Stewart je kroz seriju fotografija "Barkada" prikazala zajednicu filipinskih zabavljača i majstora tetovaže u Dubaiju, Maria Kapajeva u video-radu "Thinking about the Consequences" propituje ulogu društvenih mreža, a Pablo Ernesto Piovano u crno-bijelom ciklusu "The human cost of agrotoxins" otkriva gramzivost multinacionalnih tvrtki u Argentini koje koriste pesticide radi većeg profita.

Zanemarena losangeleska zajednica na fotografijama Dane Lixenberg

Proslavljena nizozemska umjetnica Dana Lixenberg predsetavlja se video-radom "Imperial Courts" kojim, kroz spoj videa i opsežne serije crno-bijelih fotografija bilježi promjene u maloj urbanoj zajednici Afro- i Latinoamerikanaca u jugozapadnom dijelu Los Angelesa.

Autoričine video projekcije prikazuju život u Imperial Courtsu, u spektru raspoloženja od drame i predstave do besciljnosti i rutine, a riječ je o mjestu s kojim se upoznala za vrijeme posjeta Los Angelesu nakon masovnih pobuna 1992. godine.

Već iduće godine pa sve do 2015. Lixenberg je snimala prolazak vremena u toj zanemarenoj zajednici, stavljajući naglasak na one koji pozornost dobivaju samo kada dođe do nereda ili nesreće.

Uz seriju od skoro četiri stotine crno-bijelih fotografija Lixenberg je producirala seriju videa koje je  kompilirala trokanalnu video projekciju koja se stalno ponavlja i predstavlja svakodnevni život u tom malom stambenom naselju.

Dana Lixenberg (Amsterdam, 1964.) studirala je fotografiju na London College of Printing i Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu, a međunarodno priznanje stekla je zahvaljujući suradnji s publikacijama kao što su "Vibe", "The New Yorker", "Newsweek" i "Rolling Stone".

Južnoafrički fotograf Pieter Hugo s najpoznatijim serijama u Zagrebu

Južnoafrički fotograf Pieter Hugo predstavio se, nakon razgovora s fotografskim kritičarem Seanom O'Haganom, retrospektivom "Vjerojatni svjetovi, radovi iz zapadne Afrike, 2005–2010".

Izložba prikazuje Hugove preokupacije - život na periferiji afričkih društava, kompleksnu političku stvarnost rase i identiteta kroz konvencije portreta, a sastoji se od tri autorove najpoznatije serije, "Nollywood", "Trajna greška" i "Gadawan Kura’ – hijene i ljudi", kojom je stekao međunarodnu reputaciju.

Serijom "Nollywood" autor istražuje nigerijsku filmsku industriju, drugu u svijetu u kojoj se proizvodi između 500 i tisuću filmova svake godine, dok se serija "Trajna greška" sastoji od fotografija ljudi i pejzaža ogromnog odlagališta zastarjele tehnologije u Gani.

U svojoj najpoznatijoj seriji ‘Gadawan Kura’ – hijene i ljudi Hugo donosi portrete skupine zabavljača iz Nigerije koji putuju zemljom s tri hijene, dva pitona i četiri majmuna.

Cristine de Middel o 'čišćenju' brazilskih favela

Izložba "Sharkification" Cristine de Middel donosi fotografije čišćenja favela Ria de Janeira policijske jedinice za pacifikaciju za vrijeme i nakon Svjetskog kupa i Olimpijskih igara, što je zbog pogrešne percepcije svih stanovnika favela izazvalo velike rasprave.

Autorica je, koristeći plavi ručno izrađeni filter, usporedila dinamiku favela s koraljnim grebenom, ukazujući na složen, ali na neki način logičan suživot različitih sila. Policiju je prikazala kao morske pse koji love da bi preživjeli, a civile kao sitne ribe koje iz istog razloga koriste različite strategije kamuflaže, čime je nadišla uobičajene crno-bijele stereotipe o favelama.

Cristina de Middel fotografkinja je čiji radovi istražuju ambivalentnu vezu fotografije i istine. Nakon desetogodišnjeg rada u fotonovinarstvu, Cristina je iskoračila iz strogo dokumentarnog pogleda stvorivši priznatu seriju "The Afronauts" (2012.) u kojoj istražuje povijest propaloga svemirskog programa u Zambiji šezdesetih.

Predstavljene najbolje fotoknjige iz Kassela

Otvorena je i izložba fotoknjiga "Fotobook Kassel", s radovima koje je Fotobookfestival Kassel odabrao u 2017. godini - njih 49 najboljih sada se izlažu na međunarodnim fotografskim događajima, između ostalog u Istanbulu, Moskvi, Rimu, Madridu, Dublinu, Aarhusu, Sofiji, Zagrebu i Lodzu.

Od tih knjiga međunarodni žiri je odabrao tri pobjednika - dobitnik prve nagrade je Hugo Alcol (Španjolska) za knjigu “Archipelago”, a druge i treće nagrade Zeynep Kaykan (Turska) za "Untitled" i Hannes Wideremann (Njemačka) za "Grinders".

Dobitnik prve nagrade Hugo Alcol u svojoj knjizi prikazuje različite teme, od društvenih događanja do žene sa zecom i mrtvog štakora u bazenu, Zeynep Kayan donosi enigmatične slike i brzi slijed repetitivnih motiva, a Hannes Wiedemann prizore 'DIY kiborga' - zajednice tjelesnih hakera koji ugrađuju uređaje i naprave u svoje tijelo.

Tijekom 9. izdanja međunarodnog festivala fotografije Organ Vida, posjetitelji će do 20. rujna moći razgledati trinaest izložbi u zagrebačkim galerijama i muzejima, poslušati petnaest razgovora s umjetnicima i pogledati filmove o fotografiji.

Forma varira od jednostavnih publikacija nalik časopisima do tradicionalnih i ručno izrađenih, unikatnih knjiga te teških, ekskluzivnih proizvoda velikog formata.

Festival završava 20. rujna, dokad se mogu razgledati izložbe, kojih je ukupno trinaest u zagrebačkim muzejima i galerijama.

 

Hina

Objavljeno: 07.09.2017