"Prije nego sam rodila u meni se javio osjećaj odgovornosti da svojoj budućoj djeci, unatoč invaliditetu, budem dobra majka i da uloga majke isključivo bude moja, a ne da istu preuzmu osobe čija će mi podrška biti potrebna u brizi oko djeteta", kaže autorica projekta 'Roditeljska ljubav ne poznaje granice' 

 

Maria Tomić Prainer, po zanimanju psihologinja i socijalna radnica, pokrenula je projekt 'Roditeljska ljubav ne poznaje granice' koji za cilj ima pružati pomoć budućim majkama s invaliditetom i roditeljima s invaliditetom.

Vaš stav o majčinstvu kao žene s invaliditetom i majke dvoje djece?

- Biti majka pravo je svake žene, dati ljubav djetetu, također tu je i želja da bez suvišnih pitanja uživaju u odrastanju svoje djece. Nažalost, neke od nas kojima je invaliditet samo jedan maleni dio njih samih, odluka o realizaciji ovog dijela sebe nije laka. Naime, pravo da budu majke u našem slučaju popraćeno je suvišnim pitanjima, što uže što šire okoline: "Kako ćeš ti takva biti mama kad i sama trebaš pomoć? Što će biti ako rodiš bolesno dijete? Zar ti zaista nisi sretna s onim što imaš, nego još hoćeš i dijete? Zaboravi na to, dijete nije za tebe". Kada čujete takva pitanja zaista neke od nas odustanu od toga da postanu majke.

Do kojih se saznanja došlo upitnikom u čijoj ste izradi sudjelovali, a provela ga je udruga Roditelji u akciji RODA?

- Prema rezultatima istraživanja koje je provela udruga RODA utvrđeno je da dvije trećine žena navodi da postoje prepreke ili otežane okolnosti za to da rode dijete. Među ženama, sudionicama istraživanja koje nisu rodile, 56 posto njih kaže da je invaliditet djelomično ili u potpunosti utjecao na to što nisu rodile, dok četvrtina žena koje su sudjelovale u istraživanju ističe da je invaliditet u potpunosti utjecao na to što nisu postale majke. Dominantan je način na koji je invaliditet presudio da nisu rodile ili ne žele roditi strah od majčinstva i zabrinutost hoće li se moći brinuti za svoje dijete, što je istaknulo 60 posto žena. Gledajući cjelokupan uzorak, taj strah je vidljiv kod gotovo petine žena s invaliditetom koje su sudjelovale u istraživanju. Kao druge razloge navodile su: "Nemam dovoljno financijskih sredstava. Nedostatna zdravstvena skrb za žene s invaliditetom. Nemam partnera. Ne mogu dobiti osobnog asistenta. Nemam podršku partnera. Nemam podršku članova obitelji. Nemam mogućnost prijevoza. Nemam u blizini ginekologa/ginekologinju." Ovi dobiveni rezultati mogu su se preslikati i na moj život.

Danas ste majka dvoje djece, s kojim poteškoćama ste se i sami susretali?

- Nikada nisam dvojila oko toga želim li imati djecu ili ne, samo je bilo pitanje kada će to biti i koja će mi sve logistička podrška biti potreba. U meni se već tada javio osjećaj odgovornosti da svojoj budućoj djeci, unatoč invaliditetu, budem dobra majka i da uloga majke isključivo bude moja, a ne da istu preuzmu osobe čija će mi podrška biti potrebna u brizi oko djeteta. Unatoč tome što sam u kolicima, želja da suprug i ja imamo djecu bila je jača. Kada sam prije osam godina ostala trudna, uz osjećaj velike sreće pojavio se i strah zbog neizvjesnosti što me sve čeka. Pitala sam se kako će trudnoća utjecati na moje zdravstveno stanje, kako ću roditi , kako ću dojiti djete, kako ću ga nositi, što će biti kada on prohoda. U potrazi za odgovorima na ova pitanja pretraživača sam internet i čitala knjige. Brojne knjige o majčinstvu, ali niti jedna od njih nije spominjala roditelje s invaliditetom. Tada sam se osjećala prepuštena sama sebi, ali sam odlučila da ću sve izazove roditeljstva rješavati korak po korak i pritom sam vjerovala da roditeljska ljubav zaista ne poznaje granice i da ti pomaže da napraviš stvari za koje se mislila da ne možeš.

S kojim ciljem ste pokrenuli projekt 'Roditeljska ljubav ne poznaje granice'?

- Nekoliko godina nakon što je moj život obogaćen s dvoje djece odlučila sam pokrenuti projekt 'Roditeljska ljubav ne poznaje granice' koji ima za cilj pružati pomoć budućim majkama i roditeljima s invaliditetom kroz radionice, grupne podrške, prožanjem psihološke pomoći, održavanjem predavanja 'Žene s invaliditetom i trudnoća'. Također želim raditi na međusobnom povezivanju roditelja, trudnica i žena s invaliditetom koje žele postati majke putem facebook stranice. Projekt je dobio i svesrdnu potporu udruge Roda koja kroz partnerstvo podržava njegovu realizaciju. Osim navedenog, Grad Zagreb, Gradski ured za zdravstvo, financijski je podržao projekt, čime je potvrdio njegovu važnost.

Planovi za budućnost?

- Dugoročno mi je želja razviti servise za roditelje s invaliditetom koji će im pomoći da lakše brinu za svoju djecu. Uz navedeno, stvorit ćemo info centar u kojem će mlade osobe s invaliditetom koje žele postati roditelji ili su to postali, moći dobiti odgovore na različita pitanja. Gledajući sada svoju djecu s vremenskim odmakom, mogu zaista potvrditi da roditeljska ljubav ne poznaje granice.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 20.01.2017