Pogled iz kolica Ante Raosa: Političke elite ne žele biti u službi čovjeka te graditi sustav za jednake mogućnosti
Svjedoci smo društva u kojem manjina vlada svijetom - manjina enormno bogatih - jer oni su ti koji vladaju kapitalom, a kapital je taj koji odlučuje tko će upravljati svijetom
Ne postoji zakon koji vas može prisiliti na odgovornost, jer to se jednostavno živi, to je u vama i s vama se rodi, a uz roditeljsku pomoć i odgoji. Odgovornost je opterećenje koje se najčešće prebacuje na nekoga drugoga. Takav način razmišljanja u nama stvara osjećaj nemoći, straha, bezvrijednosti, nepripadnosti.
U današnje vrijeme sve čemu težimo je broj, veličina, bogatstvo, brzina. Zapostavljene su istinske vrijednosti i potrebe društva u odnosu na luksuz, moć, bljesak medijske slave. Čitavo okruženje zaluđeno žutilom prestaje razmišljati o kvaliteti, sadržaju, poruci, ostavštini ili, jednom riječju, o odgovornosti.
'Političke elite' ne prihvaćaju biti u službi čovjeka te graditi sustav koji će svima građanima omogućiti ista prava, istu mogućnost za dostojanstven život od svoga rada. Natjecanje za vlast, nakon kojeg se maše pobjedničkim zastavama, zapravo je u pravilu gubitničkog karaktera, jer kako takvu pobjedu nazvati pobjedom kad na izbore izađe manje od 50 posto građana, a vodeća garnitura dobije između 30 i 35 posto glasova. Ostalo se kupuje raznim makinacijama kako bi se stvorila parlamentarna većina. Kako to dakle nazvati nego 'pobjeda manjine'.
Sliku o nestranačkim kandidatima uništili su jer su za nositelje lista uspjeli promovirati nesposobne pojedince, koji se često puta okorjeli kriminalci ili tajkuni koji su stekli ogromni kapital na netransparentan i sumnjiv način. To kod građana izaziva dodatno razočarenje koje ih još više udaljava od želje za izlaskom na izbore.
Radnike koji su bili uzor odgovornosti i ponosni na kvalitetu svoga djela zamijenili su strojevi i automati, koji proizvode ogromne količine nekvalitetne i nepotrebne robe te tako povećavaju bogatstvo onih koji su ionako enormno bogati i ogromnu većinu onih koji su enormno siromašni.
Svjedoci smo društva u kojem manjina vlada svijetom - manjina enormno bogatih - jer oni su ti koji vladaju kapitalom, a kapital je taj koji odlučuje tko će upravljati svijetom. Političari su sluge bogatih, a ne onih koji su im ukazali povjerenje na izborima. Bogatstvo koje su stekli nije proizvod njihove sposobnosti (čast iznimkama), već kukavičluka i neodgovornosti.
Danas su idoli masa razni probisvjeti iz reality-showa i sapunica, ali i nekompetentni mislioci kod kojih se sve što su pročitali može se svesti na štivo izoglasnika.
Zato osobe koje su istinski posvećene životu, čovjeku, svojem uvjerenjima teško ćete pronaći u javnosti kao primjere koji bi se trebali slijediti. No ko takva osoba napravi eksces, incident, onda su ga puni mediji, degradira se ili 'uništava mit' o njegovom dostojanstvu i odgovornosti.
Čovjek koji živi svoju duhovnost neće se suprotstavljati ili obazirati na mišljenje većine, mase, on će nastaviti živjeti svoju izvornost, ostati vjeran sebi, svojim osjećajima i sredini koja ga inspirira u njegovom stvaralaštvu. Njegovo djelo može postati i istinska veličina koja će zaluditi mase, ali tek kad ga više ne bude, kad ne bude mogao nastaviti nadograđivati, stvarati novo. Eh tek tada eventualno može postati opijum za mase.
Danas, kad se sve događa u ime demokracije, u ime prava na mišljenje, u ime slobode govora, možemo zaključiti koliko nas uništava ta moć neodgovorne većine. Mediji koji oblikuju mišljenje javnosti ponašaju se kao nemilosrdni zlostavljači koji su spremni sve učiniti u ime svoga gospodara, kojem je mjera isključivo novac, kapital. Glasnoća koja nadglasa inteligenciju, pamet, sposobnost, omogućuje tim vulgarnim, netolerantnima, enormno bogatima da vladaju masama koje žive za svoje vođe, za one koji ih vode u siromaštvo, bijedu, propast.
"Ja ne pripadam toj masi i ništa ne mogu sam promijeniti, pa jedna lasta ne čini proljeće", često čujem opravdanje onih koi radije upiru prstom i prozivaju, jer to je puno lakše nego nešto učiniti. E pa upravo ta lasta sam ja, lasta koja čini proljeće, upravo moj izbor je glas prevage, moja odgovornost je izvor pobjede razuma i odgovornosti. Kad jednog dana sebe prepoznamo kao odgovorne i za učinjeno i za neučinjeno, tada možemo očekivati nove sadržaje, nove vrijednosti, tada možemo očekivati društvo koje pruža priliku svim svojim građanima.
Piše: Ante Raos
Objavljeno: 19.01.2017