Moja priča: Josip Rogulja
"Stvoren sam na sliku Božju. Svoju životnu priču počinjem ovom rečenicom, jer vjera u mojem život igra veliku ulogu", kaže ovaj košarkaš, plivač, kuhar, boksač... s invaliditetom
Josip Rogulja nam kaže da mu je jako teško govoriti o sebi, ali je ipak, sa željom motiviranja osoba koje imaju razne oblike invaliditeta, iznio svoju životnu priču. Odrastajući u velikoj obitelji uz roditelje, sestru i troje braće živio je aktivno kao njegovi vršnjaci. Dokaz je koliko je jaka uloga obitelji u izgradnji osobnosti i razvoju osobe s invaliditetom. Danas je učitelj njemačkog jezika u osnovnoj školi gdje uz učiteljsku ulogu vjerujem djeluje pozitivno svojom osobnošću mladim naraštajima približavajući normalan život osoba s invaliditetom.
"Stvoren sam na sliku Božju. Svoju životnu priču počinjem ovom rečenicom, jer vjera u mojem život igra veliku ulogu. Rođen sam 1978. godine u prelijepom Varaždinu s dijagnozom phocomelia noge na lijevoj strani, luksacija i skraćenje noge na desnoj strani. Mnogi ljudi predviđali su mi tada ne tako sjajnu budućnost. Zahvaljujući sestri i braći moje djetinjstvo prošlo je ugodno i lijepo, u igri, veselju i dječjim nestašlucima. Roditelji nikad nisu pravili razliku između mene i moje braće i sestre. Svatko je dobivao sve što mu je bilo potrebno ali je i svatko, pa tako i ja imao svoje obveze u obitelji i kućanstvu. Obitelj, ljubav i odgoj u vjeri učinili su me osobom koja svoj invaliditet ne smatra poteškoćom", priča Josip.
Teško pitanje: Zašto ja?
Phocomelia je kongenitalni poremećaj kojeg karakterizira nedostatak dijelova ruku ili nogu. Ne zna se točan uzrok nastanka, iako se poremećaj povezuje s uzimanjem talidomida u trudnoći. Talidomid je uveden u upotrebu kao sedativ kasnih 1950-tih godina. Povučen je s tržišta 1961. Nakon što je ustanovljeno da je uzrok urođenih anomalija. Smatra se jednim od najvećih medicinskih tragedija modernih vremena. Od tada za talidomid je ustanovljeno da je dragocjeno liječenje za brojna medicinska stanja, i opet je u upotrebi u mnogim zemljama, mada će njegova upotreba uvijek biti kontroverzna. Phocomelia predstavlja nedostatak nadlaktice i podlaktice ili natkoljenice i potkoljenice, pri čemu se šaka nastavlja neposredno iz ramena ili se stopalo nastavlja iz kuka. Može biti kompletna, kada nedostaju dijelovi i gornjih i donjih ekstremiteta (tetrafokomelija) i može biti inkompletna, kada nedostaju dijelovi jedne ruke ili noge. Dijagnoza se postavlja prenatalno (prije rođenja) ultrazvukom. Tretman i rehabilitacija se planiraju od rođenja. Za poboljšanje kvalitete života, preporučuju se proteze i ortoze, uz fizikalnu i suportivnu terapiju.
"Osim obitelji, moj život je oblikovala vjera u Boga. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja tražio sam odgovor na pitanje Zašto ja? Zašto sam se ja rodio s invaliditetom? Potraga za tim odgovorima prestala je kada sam shvatio da sam stvoren na sliku Božju i da kao takav nisam mogao ispasti bolje. Vjera mi daje snagu da prevladavam sve male i velike poteškoće, a nakon pada da ustanem, obrišem prašinu i krenem dalje", slikovit je Josip.
Živjeti punim plućima
Živimo u svijetu u kojem se sve nastoji izmjeriti. Tako su znanstvenici pokušali izmjeriti utjecaj religije na kvalitetu života i dobili interesantne rezultate. Ispitivali su psihosocijalnu kvalitetu života tj. odnose s prijateljima i obitelji, funkcionalne sposobnosti, zdravstveni status i pojavu depresije.
"Vjera mi daje snagu da prevladavam sve male i velike poteškoće, a nakon pada da ustanem, obrišem prašinu i krenem dalje"
Zaključak je da su osobe uključene u religiozne aktivnosti češće viđale svoje prijatelje, imale bolju sliku vlastitog zdravlja, manje depresivnih osjećaja, vedriji su i optimističniji te da su osobe sa fizičkim poteškoćama sklonije religiji kao izvoru mentalne snage od onih koji su u boljoj fizičkoj formi. Istinski vjernici neovisno o vjeroispovijesti potvrđuju da im vjera daje mir koji dovodi do psihofizičke relaksacije, disciplinira i jača voljne, emocionalne i kognitivne funkcije, pomaže u prihvaćanju i razumijevanju drugih, kod mladih potiče individualno sazrijevanje, razvija socijalnu svijest pomažući očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.
Mnogi ljudi predviđali su mi ne tako sjajnu budućnost, a ja sam danas sretan sin, brat, ujak, stric, kum i prijatelj. Radim kao učitelj njemačkog jezika, bavim se politikom, vozim automobil i bicikl. Volim boravak u prirodi (kampiranje, planinarenje), u slobodno vrijeme kuham, plivam, igram košarku i još mnogo toga. Isprobao sam brojne sportove i osvajao medalje, ali zbog posla za sada sam u nemogućnosti da se nekim bavim profesionalno. Jesam li uspješan u svemu što radim neka ocjene drugi. Ja živim punim plućima i pokušavam prevladati sve prepreke u moje životu, jer kako kaže moj trener boksa: "Život je borba!“
Piše: Božica Ravlić
Objavljeno: 03.07.2013