Pogled iz kolica Ante Raosa: Kako je ministrica Bernardica Juretić uvrijedila osobe s autizmom

Nije mi jasno kako najveći broj medija može angažirati pojedince koji svojim tekstovima potpiruju rat između crvenih i crnih, a da nemaju prostora za osobe s invaliditetom koje će ukazati na istinske izazove koji bi ovu zajednicu učinile i bogatijom i uspješnijom

 

Koliko znamo biti neprofesionalni ili u nekom drugom posvećenom životnom poslanju neetični, najlakše je iščitati iz raznih istupa medijskih stručnjaka koji prenose izjave političkih elita na načina kako im se svidi.

U zadnje vrijeme na tapetu je ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić. Njezina izjava na upit novinara prilikom gostovanja u dnevniku jedne nacionalne TV kuće - odakle se uplaćuju sredstva za preostali dio mirovina koje nisu iz sredstava uplata za dotacije iz mirovinskog sustava - kako ona ne mora znati iz koga se djela državnog budžeta to isplaćuje i da je to u ingerenciji ministra financija. Osobno ne vidim tu ništa sporno, preostali dio koji se isplaćuje iz državnog budžeta može biti iz raznih proračunskih stavki, ali se uglavnom isplaćuje iz državnog proračuna.

Ali našim medijskim stručnjacima važno je stvoriti aferu iz ničega, pa navode kako ministrica Šikić ne zna odakle se uplaćuju sredstva za isplatu mirovine, što je notorna laž. Ministrica je jasno naglasila kako ne zna iz kojeg se djela proračuna isplaćuje preostali dio za mirovine, a za koje se koristi državni proračun neovisno o uplati iz mirovinskih prihoda.

U isto vrijeme ministrica Bernardica Juretić uspoređuje djecu ovisnike s računalom s autističnom djecom, što opet nikome nije interesantno. Ne želim biti kritičan prema ministrici Juretić, već želim jednostavno ukazati kako je autizam neurobiološki razvojni poremećaj mozga i točka, dalje nema. Dakle, to je stanje koje se ne može poboljšati. Djeca s autizmom su djeca kojima treba pružiti kvalitetnu edukaciju i s njima raditi razna istraživanja kako bi otkrili njihove talente, kako bi ih zainteresirali za određene sadržaje i gdje bi oni kao takvi razvili vlastite potencijale, rasteretili sebe, obitelj i zajednicu u kojoj žive, ali njihovo autistično stanje, nažalost, ostat će nepromijenjeno.

Nije mi cilj napadati ministricu Juretić, niti ukazivati na njezine lapsuse, već samo želim pokazati koliko su mediji neobjektivni, koliko (ni)su u službi zajednice, a koliko su u službi vlastitih interesa.

Osobno ne mogu osuditi ili biti kritičan niti prema ministrici Juretić, niti prema ministrici Šikić, ali mislim kako Hrvatska mora napokon očistiti medijski prostor koji će na stručnoj i istinskoj osnovi analizirati određena dnevna događanja, određene istupe pojedinih političara. Neće svijet propasti što ministrica Šikić ne zna iz kojega se djela proračuna isplaćuje preostali dio sredstava za isplate mirovina. Mislim kako ni roditelji autistične djece neće zamjeriti ministrici Juretić navedenu usporedbu, ali mislim kako će, ali i već jesu, osobe s invaliditetom i roditelji djece sa teškoćama u razvoju zamjeriti medijima što ne prepoznaju u osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju osobe koji su ravnopravni članovi zajednice, osobe koje imaju svoje ime i prezime i kako takvi su i evidentirani, a i tako se predstavljaju u zajednici.

Nije mi jasno kako najveći broj medija može angažirati pojedince koji svojim tekstovima potpiruju rat između crvenih i crnih, a da nemaju prostora za osobe s invaliditetom koje će ukazati na istinske izazove koji bi ovu zajednicu učinile i bogatijom i uspješnijom.

Osobno žalim što usporedba ministrice Juretić nije dobila veći značaj u medijskom prostoru, što bi mnogim roditeljima autistične djece pomoglo da na kvalitetan način prezentiraju potrebe i potencijale autistične djece, a čime bi to doprlo do ušiju i same ministrice Juretić čiji je resor zadužen za olakšavanje uvjeta življenja između ostaloga i autističnoj djeci. Mislim kako bi roditelji autistične djece imali priliku pomoći ministrici da pronađe najkvalitetniji model za integraciju i autistične djece, a to ne može bez savjeta i pomoći roditelja te iste djece. Ali medijima je bilo važno prikazati neznanje ministrice Šikić u vezi punjenja državnog proračuna, što definitivno nije njezina briga, ali jest da se uredno isplaćuju mirovine. Na kraju jedino što mogu zaključiti kako je našim medijima zadaća pretvaranje važnoga u nevažno i nevažnog u važno, a to je uvijek u službi pojedinaca koji žele ostvariti određenu korist.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti