INTERVJU, FRA ILIJA JERKOVIĆ Ravnatelj Zlatnog cekina iz Slavonskog Broda
Zlatni cekin poliklinika je privatna neprofitna usko specijalizirana ugovorna zdravstvena ustanova za rehabilitaciju djece koja se bavi polivalentnom rehabilitacijom djece s oboljenjima neuromuskulatornog i lokomotornog sustava kao i drugim oboljenjima centralnog-živčanog sustava. 200 djece s raznim teškoćama dolaze svaki dan na terapije ili su uključena u razne programe Centra.
Za početak, upoznajte naše čitatelje s poviješću Centra.
- U jesen 1992. godine na dječjem festivalu Zecchino d`oro franjevci u Bologni (Italija) skupili su pomoć od djece da se ovdje sagradi Centar za pomoć djeci žrtvama rata. Već iduće godine naš je Centar bio sagrađen, otvoren i krenuo je s radom. U znak zahvalnosti on nosi njihovo ime Zlatni cekin. Brigu za gradnju, opremanje i rad Centra preuzela je Franjevačka provincija 'Bosna Srebrena' iz Sarajeva.
Kako na širem području Slavonije nema ustanove koja se bavi rehabilitacijom djece s teškoćama, mi smo u našem Centru registrirali polikliniku za rehabilitaciju djece koja dnevno ima najmanje 120 djece na pregledima i terapijama. Još smo otvorili i posebnu ustanovu za odgoj djece Dječji vrtić 'Cekin', koji trenutno ima 110 djece s tim da je u njemu blizu 50 djece s teškoćama u razvoju. Da bi naše usluge bile dostupne i djeci iz udaljenih mjesta u kojima nema slične ustanove te roditelji zbog prijevoza ne mogu redovno dovoditi k nama djecu na vježbe, otvoren je u Zlatnom cekinu i tjedni smještaj, a kasnije dnevni boravak i pružanje stručne pomoći u obitelji (patronaža) za djecu s teškoćama u razvoju. Ovim socijalnim programom obuhvatili smo blizu 50 djece s teškoćama. Mi smo službeno registrirani da se bavimo zdravstvenom, odgojnom i socijalnom djelatnošću. Trenutno imamo preko 200 djece s raznim teškoćama koja dolaze svaki dan na terapije ili su uključena u naše razne programe.
Od početka naš cilj je bio pružiti djeci ranu dijagnostiku, ranu rehabilitaciju i ranu socijalizaciju, kako bismo im pomogli da se što bolje pripreme za školu i život. Naglasak smo stavili na stručnu pomoć što bliže njihovom mjestu boravka. U svemu se držimo pravila Marie Montessori: Samo najbolje dovoljno je dobro za dijete! Stalno se borimo da budemo kuća u kojoj se stručno radi. Kako dosta pacijenata ima višestruka oštećenja, odmah na početku naglasak smo stavili na ranu intervenciju, polivalentnu rehabilitaciju i interdisciplinarni rad.
Koje programe provodite u Centru?
- U našem Centru rade: jedan liječnik neonatolog, jedan liječnik neuropedijatar, jedan liječnik fizijatar, dva rehabilitatora, dva logopeda, dva psihologa, dva radna terapeuta, šest fizioterapeuta, osam medicinskih sestara, osam Montessori odgojitelja, tri njegovatelja i puno drugog pomoćnog osoblja i volontera. Mi smo registrirani kao privatna neprofitna ustanova, koja ima ugovor s HZZO-om, Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te lokalnom zajednicom (gradova i općina), dok uz to još Brodsko-Posavska županija i grad Slavonski Brod financiraju i troškove prijevoza djece s teškoćama u razvoju.
Nije sve bilo bajno i jednostavno, pogotovo nije sada. Jako je ovo zahtjevan, odgovoran i skup posao. Mi smo krenuli s ovim radom prije 27 godina i radili smo koliko se može i nismo čekali dok dođu neka bolja vremena jer su potrebe za ovim radom tada bile velike. Znali smo, ako se ne krene na vrijeme, teško je pomoći ovoj djeci. Kroz ovo vrijeme rada puno smo djece pomogli, okupili smo velik stručan tim, uz pomoć dobrih ljudi nabavili potrebnu opremu i dograđivali naš Centar. U pedijatrijskoj konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti imamo opremu za UZV dijagnostiku i EEG kabinet, stohastičku terapiju, play attention za vježbanje koncentracije i memorije kod djece. Uz ovu opremu važni su programi i terapije: Vojta i Bobath, Maes terapije kao i druge brojne nove edukacije PECS (Picture Exchange Communication System) tj. komunikacija putem sličica za djecu s autizmom i drugim teškoćama komunikacije utemeljenom na ABA pristupu, zatim Montessori terapija, Marte Meo terapija, Brain Gym i druge vježbe koje se ovdje rade.
Koje dijagnoze, stanja imaju vaši korisnici?
- K nama dolaze djeca različitih dobnih skupina od jednog mjeseca života do navršene osme godine, a neki i na terapiju sve do svoje 18. godine. Najčešće su dijagnoze: djeca s određenim stanjima nastalim u perinatalnom periodu, hipoksija, ishemija, zatim djeca s urođenim malformacijama i deformitetima i kromosomskim abnormalnostima (mikrocefalus, hidrocefalus, spina bifida, plexus brachialis), zatim su djeca s bolesti mišićno-koštanog sustava (deformiteti donjih ekstremiteta stopala, kralješnice - skolioza, kifoza, zdjelice), zatim k nama dolaze djeca s bolesti središnjeg živčanog sustava (distonije, tortikolis - krivi vrat, asimetrije), cerebralna paraliza i ostali paralitički sindromi, djeca s Down sindromom i drugim rijetkim sindromima, zatim djeca s poremećajima ponašanja, komunikacije i socijalizacije, kao i djeca s ozljedama glave i govornim teškoćama.
Imate li poteškoća s financiranjem?
- Naš je Centar pun pa smo prošle godine krenuli s dogradnjom novog prostora (520 kvadrata) kako bismo imali još prostora da primimo još djece sa znakovima autizma. U zadnje vrijeme o djeci s teškoćama malo se piše i govori. Glavne teme u medijima su pandemija i potres. Djeca moraju imati redovnu terapiju bez obzira na sadašnje stanje. Koliko dugo će trajati ova naša gradnja i opremanja novog prostora, kad ćemo moći dobiti asistenta i veću pomoć jer stalno povećavamo broj djece i uposlenih djelatnika? Trenutno imamo 66 uposlenih djelatnika, ali što je to za ovako velik broj djece s kojom treba stručno raditi. Bogu hvala, dugova nemamo. Kao ugovorna ustanova iz društvenih fondova ne dobijemo dovoljno ni za djelatnike koje moramo sami financirati. Svaka pomoć nama dobro dođe. Mi smo naučili malim koracima ići naprijed i radimo koliko se može.
Vaša poruka za kraj?
- Zahvalni smo dragom Bogu i dobrim ljudima koji nas prate i pomažu. Od kukanja i nekog čekanja nema ništa. Bez te pomoći dobrih ljudi Zlatni cekin niti bi bio sagrađen, niti krenuo s radom, niti se održao. Treba se u životu boriti pa će nešto i biti. Divim se upornosti pojedinih roditelja. Njihova snaga i žrtva tjera nas da im uvijek budemo pri ruci i da svakim danom idemo pomalo naprijed. Još uvijek osjećam da smo na početku kad vidim koliko djece čeka našu pomoć. Ovaj posao ne zna svatko raditi. Ako roditelji žele pomoći svojoj djeci, moraju što prije tražiti stručno osoblje koje zna što treba i kako treba raditi s djecom s teškoćama. Sve drugo je samo zavlačenje koje se uopće ne isplati. Neki se roditelji pa i liječnici varaju i dugo čekaju nadajući se da će se stanje kod djeteta samo popraviti kad malo poraste te propuste dragocjeno vrijeme kad se može djetetu s teškoćama puno pomoći.
Misija našeg Centra je poboljšanje kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.
Više Centru možete doznati na Facebooku i web stranici.
Objavljeno: 04.03.2021