Koliko je pas poželjan ljubimac za osobu s invaliditetom

PITANJE: S. P. (30) Muškarac sam s invaliditetom koji živi aktivan i ispunjen život. Primanja mi nisu velika, ali pomažu mi roditelji i braća, pa se snalazim. 


Nakon prekida veze i odlaska partnerice odlučio sam udomiti štene iz azila za napuštene životinje. Tek s njegovim dolaskom uvidio sam koliko briga za  psa iziskuje vremena. Nježan je i ovisan samo o meni, što me i plaši. Cvili kad ga ostavim samog, a postoje mjesta na koja ne može sa mnom. Ne znam, možda je bio zlostavljan, jer jako je preplašen. Dobio sam savjet neka pričekam dok navrši šest mjeseci, pa tada krenem s njim na tečaj socijalizacije. Hoće li tečaj pomoći riješiti njegov strah od ljudi, drugih psa, vanjskih zvukova? Volio bih imati veselog psa, a ne znam kako?
ODGOVOR:
Imati psa za kućnog ljubimca je predivno iskustvo, no traži odgovornost i posvećenost. Ako ste uzeli psa u svoj dom morate prihvatiti i odvajanje slobodnog vremena za njegove potrebe. Socijalizacija, odnosno navikavanje psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost socijalizacije i skloni su vjerovati izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.

Nije točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´ dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet.

Uzroka plašljivosti pasa je mnogo: genetsko naslijeđe (neodgovorni uzgoj – zanemarivanje psihičkih osobina pasa), usvajanje ponašanja odrastanjem uz plašljivu majku, nedostatak socijalizacije u ranoj dobi, loši uvjeti odrastanja (npr. izolirani život u boksovima), zlostavljanje, bolesti (gluhoća, sljepoća, kronična bol, epilepsija, itd.), kao i kada psa odgaja plahi i povučeni vlasnik ili onaj bez ikakvih znanja o pravilnom postupanju sa psima. No jedinstveni uzrok plašljivosti nekog psa najčešće ne postoji – izgradnja svačije osobnosti, pa tako i pseće, u konačnici ovisi o kombinaciji više faktora – i genetskih i životnih podjednako. Izuzetno plašljivo štene može u rukama iskusnog vlasnika odrasti u normalnog psa, a otvoreno i srdačno štene se u lošim uvjetima pretvoriti u nepovjerljivu jedinku.

Slučajevi zlostavljanja postoje, no glavni uzroci plašljivosti pasa u današnje vrijeme ipak su nepravilni odgoj i socijalizacija pasa i naslijeđena plahost. Pri traženju tečaja socijalizacije odaberite satove i instruktora koji koristi humane metode i pozitivan pristup zasnovan na znanstveno dokazanim principima učenja. Izbjegavajte instruktore koji školuju pse na osnovu (netočnih!) pretpostavki o dominantnosti alfa-statusu te rabe nasilne i grube metode korekcija i kažnjavanja poput okretanja psa na leđa ili bok, hvatanje psa za šiju ili njušku, grubih korekcija povodnikom i slično.
In Portal