Unatoč činjenici da nema ruke, uz veliki napor koji ne želi priznati, uspjela je kroz sva tri dana festivala napraviti, svojim nogama, i po tri slike dnevno

 

"I ove godine bilo mi je odlično na 17. po redu Festivalu jednakih mogućnosti 2018., jer isti nama, OSI populaciji, zaista omogućava da se osjećamo ravnopravnim članovima društva – ako ništa drugo, barem kroz ta tri dana, s obzirom da nam život općenito nije uopće bajan", rekla je Marija Glavičić-Počuć iz Ivanić-Grada, članica i stipendistica Međunarodne udruge umjetnika koji slikaju ustima i nogama Lihtenštajn.

Kao i svaki put unazad svih ovih godina, Glavičić-Počuć jednostavno procvjeta osmijehom kad vidi nekog poznatog da ju je došao posjetiti dok slika ili prodaje slike. Takvo ozračje, puno pozitive i snage, vladalo je iz njezina kutka u zajedničkom šatoru i ovog puta.

Nakon poljubaca i zagrljaja, odmah je predstavila sve slike na svom štandu, koje je sama napravila. Unatoč činjenici da nema ruke, uz veliki napor koji ne želi priznati, uspjela je kroz sva tri dana festivala napraviti, svojim nogama, i po tri slike dnevno.

"Ne mogu vam reći koliko sam sretna. Upoznala sam nove ljude, prvenstveno volontere, a i svi dosadašnji koji su bili prošlih godina došli su mi se javiti i pozdraviti me. Moja asistentica Lucija Duratović je prekrasna mlada djevojka, također osoba s invaliditetom, koja mi je uistinu pomogla u svemu. Jako je vrijedna i zaista pohvaljujem njezin trud. Ostat ćemo i dalje u kontaktu i želja mi je, budući da je iz Biograda na Moru, da dođe posjetiti i Ivanić-Grad, te novi atelje u mojoj kući. Eto, festival je uz sve i prilika za sklapanje novih poznanstava i prijateljstava", rekla je.

"Glavni organizator Festivala jednakih mogućnosti Milan Ožegović ostao je oduševljen mojim slikama, kao i s radovima svih ostalih umjetnika ispod šatora. Moram reći da sam se fotografirala sa Ćirom Gašparcem, kojeg posebno obožavam i koji me prepoznao nakon što smo se upoznali prošle godine na manifestacijama", pohvalila se skromno.

Na ovom Festivalu Glavičić-Počuć i Stjepan Perković bili su jedini umjetnici koji slikaju nogama. Ostali slikaju ustima i rukama.

Na pitanje je li joj bilo naporno slikati nogama, s obzirom da je prisustvovala Festivalu svaki dan sve do kasnih sati, nasmiješila se i rekla da nije.

"Ja to volim i oko mene su bili dragi ljudi, koji su mi dali snage da izdržim. Cjelokupna pozitivna atmosfera dobro je djelovala na sve nas", objasnila je.

Da podsjetimo, Glavičić-Počuć je članica i stipendistica Međunarodne udruge umjetnika koji slikaju ustima i nogama Lihtenštajn od 1. ožujka 2009. godine. Sjedište Međunarodne udruge za Republiku Hrvatsku je Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama Zagreb. Tijekom jedne kalendarske godine za Međunarodnu udrugu naslika zadovoljavajući broj slika s različitim motivima, koje zatim šalje u Švicarsku na izbor slika, a koje Međunarodna udruga objavljuje na čestitkama, kalendarima, salvetama, puzzlama i ukrasnim papirima za Božić i Uskrs, uzimajući ilustracije.

Uz sve obaveze, još je i članica Udruge roditelja djece i osoba s invaliditetom Mali princ u Ivanić-Gradu, gdje aktivno sudjeluje u aktivnostima igraonice i kreativne radionice, te u aktivnostima promocije rada Udruge kroz sudjelovanje na različitim događajima u lokalnoj zajednici i šire. Njezin doprinos Udruzi vidljiv je i u obliku donacije vlastitih radova – slika koje radi nogama. Također, već je četvrtu godinu članica Likovne sekcije Udruge umirovljenika Ivanić-Grada, koju vodi likovna umjetnica Lidija Lovreković.

Na kraju je Glavičić-Počuć rekla da, tko god nije stigao doći na prodajnu izložbu na festivalu, može je slobodno nazvati ako želi kupiti koju sliku na broj mobitela: 091/7238788.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 28.05.2018