"Postupanje i komunikacija medicinske sestre s osobama s invaliditetom nosi brojne profesionalne izazove koji iziskuju spremnost, prilagodljivost i strpljenje", istaknula je uz ostalo pravobraniteljica Anka Slonjšak

 

Proteklog vikenda, a povodom Međunarodnog dana sestrinstva koji se obilježava 12. svibnja, Hrvatska udruga medicinskih sestara (HUMS) pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, Ministarstva zdravstva i Grada Zagreba, održala je u predvorju zagrebačke Muzičke akademije svečanu akademiju te stručni skup pod nazivom 'Glas medicinskih sestara i tehničara za osobe s invaliditetom'.

Kako je objavljeno na www.posi.hr, uz visoke uzvanike nazočne je pozdravila i Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom te je u stručnom programu održala izlaganje na temu 'Uvažavanje specifičnosti osobama s invaliditetom u provođenju zdravstvene zaštite'. Uz nju izlaganja su održale Melita Uremović: 'Prava osoba s invaliditetom' i Antonija Balenović: 'Zdravstvena zaštita osoba s invaliditetom – možemo li zajedno bolje?'.

Nakon izlaganja održana je rasprava, cjelokupno događanje popraćeno je muzičkim programom, a u predvorju pripremljena je i izložba pod nazivom 'Povijest hrvatskog sestrinstva'.

U svom izlaganju pravobraniteljica Sljonjšak je istaknula da je "sestrinstvo je jedan od najvažnijih potpornih stupova zdravstvenog sustava bez kojega je nezamisliv opstanak svih segmenata zdravstvene zaštite – od zdravlja do bolesti, od dijagnostike do terapije, liječenja, rehabilitacije, od rođenja do palijativne skrbi. Medicinska sestra je prva osoba s kojom pacijent ostvaruje kontakt, nezamjenjiva je kao posrednik u ostvarivanju zdravstvenih usluga, ona je često tumač kompliciranih medicinskih izraza i fraza koje 'prevodi' na lako razumljiv jezik, ona je ta koja savjetuje, tješi, razumije, daje upute, ulijeva nadu i pruža podršku kad je teško i bolno. Ona je prva koja dočekuje svoje pacijente i zadnja koja ih ispraća - pratitelj i oslonac. Za osobe s invaliditetom medicinska sestra je nerijetko jedina bliska osoba; za one s potrebom svakodnevne njege potpora i prijatelj. Međutim, postupanje i komunikacija medicinske sestre s osobama s invaliditetom nosi brojne profesionalne izazove koji iziskuju spremnost, prilagodljivost i strpljenje, ali istovremeno obogaćuju međusobne odnose. Da bi medicinske sestre mogle odgovoriti na te izazove, uvjetovane osobitosti koje proizlaze iz invaliditeta, moraju usvojiti temeljna znanja i vještine o specifičnostima osoba s različitim vrstama invaliditeta, a posebno o utjecaju invaliditeta na zdravlje i na bolest kao i na načine pružanja zdravstvene zaštite. Stjecanje potrebnih znanja stvara profesionalnu sigurnost i gradi prijeko potreban autoritet. Potrebno je da je medicinska sestra spremna prilagoditi osobni profesionalni pristup individualnim potrebama osobe s određenom vrstom invaliditeta i biti predana dobrobiti pacijenata."

Istaknula je također da invaliditet nije bolest, nego kompleksno stanje u kojem je medicinska komponenta samo dio: "Invaliditet je ujedno dio identiteta neke osobe i kao takav jedan od oblika ljudske različitosti. Za postizanje povoljnih ishoda u liječenju, njezi, primjeni terapijskih postupaka i rehabilitaciji osoba s invaliditetom važno je u svakom trenutku postupati sukladno načelima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.“

Naglašen je članak 25. Konvencije, gdje se između ostalog ističe kako će "države potpisnice, u ovom slučaju RH) zahtijevati od zdravstvenih radnika pružanje iste kvalitete usluga osobama s invaliditetom kao i drugima, i na osnovi slobodnog i informiranog pristanka, među ostalim podizanjem razine svijesti o ljudskim pravima, dostojanstvu, neovisnosti i potrebama osoba s invaliditetom kroz obuku i promicanje etičkih standarda u javnom i privatnom sektoru."

Nadalje je napomenuto da je 'odnos povjerenja, razumijevanja i međusobnog uvažavanja jamstvo dobre komunikacije i uspjeh u postizanju zajedničkog cilja – otklanjanja bolesnih stanja, očuvanja i unaprjeđenja zdravlja te uklanjanja posljedica invaliditeta'.

Objavljena su i određena univerzalna načela primjenjiva bez obzira o kojoj se vrsti invaliditeta radi – primjena kojih olakšava postupanje medicinske sestre prema osobama s invaliditetom, a to su:

– izravno obraćanje i komunikacija s osobom s invaliditetom, a ne prevoditelju, asistentu, roditelju, pratitelju

– prikupljanje informacija i podataka o zdravstvenom stanju izravno od same osobe

– pružanje pomoći na način koji najbolje odgovara osobi s invaliditetom i samo onda kada to osoba traži,

– jasno i razgovijetno davanje bitnih informacija koje se odnose na zdravlje, primjenu dijagnostičkih i terapijskih postupaka

– iskazati razumijevanje za strahove i zabrinutost

– poticati i ohrabrivati osobu da slobodno opisuje svoje stanje, iznosi mišljenje i stavove

– pristupati osobi s poštovanjem i razumijevanjem, umirujuće i prijazno

– graditi prijateljski odnos, ali s jasno određenom profesionalnom granicom – ugodan za obje strane

– uvažavanje osobe kao ravnopravnog i aktivnog partera u liječenju, njezi i zaštiti.

Istaknuto je da je osim općih načela primjenjivih prema svim kategorijama osoba s invaliditetom, potrebno poznavati i osnovne značajke pojedinih vrsta invaliditeta i načine prilagodbi pristupa individualnim potrebama i specifičnostima osoba s invaliditetom, a potrebna znanja i vještine stjecati dodatnim i kontinuiranim edukacijama i usavršavanjima kroz cjeloživotno učenje.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je brošuru pod nazivom 'Načini ostvarivanja primjerenog kontakta i specifičnosti zdravstvene skrbi za osobe s invaliditetom', u kojoj se navode i opisuju specifičnosti pojedine vrste invaliditeta i kako najprimjerenije ostvariti kontakt.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 15.05.2018