Zagrebačko dijabetičko društvo neprofitna je udruga osnovana 1980. od strane vizionarskih medicinskih djelatnika i angažiranih osoba sa šećernom bolešću, s ciljem promicanja zdravlja, prevencije i unapređenja kvalitete života oboljelih

 

Zagrebačko dijabetičko društvo organiziralo je proljetni izlet u Međimurje, u našu najmanju županiju s najgušćom naseljenošću. Omiljeno je to mjesto gdje se članovi tradicijski uvijek vraćaju, upravo zbog bogatstva sadržaja i dobre organizacije – prvenstveno zahvaljujući dugogodišnjoj organizatorici izleta Verici Burić (79) koja je rodom iz Preloga..

Podsjetimo da su prve ljudske naseobine u području Međimurja pronađene u periodu mlađeg kamenog doba, prije otprilike 7000 godina. Kasnije kroz povijest to područje je dugo bilo pod vlašću drugih vladara, ali je tri puta kroz povijest pripojeno – vraćeno matici Hrvatskoj: 1848., 1918. i 1945. godine. Od 1546. do 1691. bilo je pod vlašću knezova Zrinskih - poznatih vojskovođa, graditelja, pjesnika i humanista, koji su izdigli cijeli kraj i materijalno i duhovno.

Prva destinacija bio je OPG Krnjak, odnosno mini sirana u Belici. Članovi su također mogli posjetiti štalu punu krava, kao i obližnju livadu gdje su pasle preostale krave. Njihova hranidba se bazira na prirodnim sastojcima, kao što su sijeno, kukuruz, trava, ječam, zob. Stoga su svi proizvodi bazirani na čistom, prirodnom mlijeku, bez ikakvih dodataka i bez konzervansa, što takvu proizvodnju mliječnih prerađevina stavlja daleko iznad bilo kakve industrijske proizvodnje.

U sirani moglo se degustirati, a i kupiti domaće proizvode poput slatkog sira, škripavca, mozzarelle, turoša, kuhanog sira, jogurta i domaćeg vrhnja. Tako se moglo naučiti da se domaći međimurski slatki sir u sirutki, kao sir naših baka, dobiva dodavanjem sirila i grušanjem mlijeka, a mekanog je oblika, blagog i slatkog okusa te je takav idealan zdrav kalorični obrok za vruče ljetne dane. Sir Škripavac je sir blagog mliječno slatkastog okusa, kojeg karakterizira gumasta tekstura koja škripi pod ustima. Mozzarella je meki sir, elastične strukture bez kore, a radi se u obliku kugli i čuva u vlastitoj sirutki. Odlikuje je svjež okus po mlijeku, vrlo blag i nježan, a idealna je za pripremu salata i ljetnih laganih jela. Zbog svoje izvrsne topivosti koristi se za pripreme pizze i odličan je izvor proteina i minerala. Turoš, kojeg svrstavamo u prestižne delicije međimurskog kulinarstva, je iz skupine polutvrdih masnih sireva, a može se kombinirati s dodatkom više vrsta začina, gdje kasnije dozrijeva ili se dimi. Izgled mu je stožastog oblika i narančasto-crvenkaste boje. Kod nas je najpoznatija kombinacija crvene slatko-ljute paprike i dodatak soli. Kuhani sir blagog je okusa i slatkaste arome, a dobiva se iz punomasnog mlijeka, kuhanjem. Karakteristika im je je trajnost. Radi boljeg okusa dodaju se začini kao što je vlasac, kopar, crvena paprika i bučine koštice. Domaći prirodni jogurt je mliječni proizvod koji nastaje prirodnim procesom fermentacije mlijeka. Sadrži probiotike koji su posebno korisni za probavni sustav i mogu pomoći u jačanje imunološkog sustava. Jogurt je izvrstan izvor vrlo kvalitetnih bjelančevina i kalcija.

Nakon degustiranja i uživanja u šetnji obližnjim krajem, članovi su posjetili Župnu crkvu u Belici, posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije. Sadašnji župnik Stjepan Šoštarić, rodom iz Hrvatskog zagorja – Svetog Križa Začretje, iznio je kratku povijest Crkve, kao i uputio nekoliko riječi o sebi.

Tako se moglo saznati, kao i prethodno od strane vodičice koja je istražila povijest cijelog kraja, da je župa utemeljena u 15. stoljeću, a prvi spomen datira u 1501. godinu. Knjige krštenih, umrlih i vjenčanih sačuvane su od 1700. godine. Prva belička župna crkva je sagrađena u 15. stoljeću te je imala znatnije gotičke osobine. Crkva je već 1691. godine bila u lošem stanju. Bila je to jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem i s dvje pobočne kapele. Stara je crkva srušena 1703. godine i iste godine započela je izgradnja nove barokne, jednobrodne građevine s poligonalnim svetištem i s dvije pobočne kapele. Novu crkvu započeo je graditi župnik Nikola Gradski. Svi su stanovnici župe rimokatolici. Belička je župna crkva dobila je 1899. godine nove orgulje. Godine 1908. unutrašnjost crkve oslikao je slikar Osvald Bierti iz Gemone u Italiji. Prilikom povlaćenja iz Međimurja, njemačka je vojska 1945. godine minirala crkveni toranj. Teško je oštećen toranj sa zvonima, crkvena lađa sa slikarijama, orgulje, namještaj i vitraži. Već iduće godine sve je bilo poravljeno dobrovoljnim radom i prinosima župljana. Novi župni dvor na mjestu kasnobarokne župne kurije počeo se graditi 1958. godine. Građen je također dobrovoljnim radom župljana. Crkvena fasada obnovljena je 1964. godine, a godinu dana kasnije obnovljen je crkveni interijer. Samostan im je sagrađen 1968. godine dobrovoljnim prilozima vjernika. U okviru samostana djeluje dječji vrtić. Vjeronaučna dvorana sagrađena je 1991. godine. Župa Belica uvrštena je u Čakovečki dekanat .

Nakon obilaska Crkve i zajedničke molitve bila je mogućnost fotografiranja uz spomenik krumpiru, koji je podignut u znak zahvale svim proizvođačima krumpira, kojih u Međimurju ima jako puno.

Potom je uslijedio posjet obitelji Stanka Trstenjaka, koja je u svojoj obiteljskoj kući u Marofu formirala etnografsku zbirku. Ista po svom opsegu i značenju zauzima jedno od vodećih mjesta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Osim drvenih i keramičkih uporabnih predmeta korištenih u tradicijskim međimurskim hižama tijekom 19. i početka 20. stoljeća tu su i mnogobrojni starinski poljoprivredni alati, a naročito su vrijedne zbirke tekstilnih predmeta te 'svetih' slika i starih fotografija. Osim unutrašnjosti, i okoliš oko kuće je vrijedan za pogledati: ne samo zbog raznolikosti cvijeća, jezerca s lopočima, bilja, već i zbog domaćih životinja kao što su domaće purice, guske, zečevi, kokoši, čiga ili biserka.

Putovanje je završilo u Gornjoj Dubravi, u kavani “K Jeleni”, s prekrasnim okruženjem i puno domaćih životinja. Pri povratku kući prošlo se kraj spomenika najsjevernijoj točci Republike Hrvatske – u obliku kompasa, kao i nekih zapuštenih mlinova. Po želji članova, stalo se autobusom i kod labirinata u šumi nedaleko kavane, gdje su mogli propješačiti u 15 minuta kroz neke od njih.

Zagrebačko dijabetičko društvo neprofitna je udruga osnovana 1980. godine od strane nekolicine vizionarskih medicinskih djelatnika i angažiranih osoba oboljelih od šećerne bolesti, sa ciljem promicanja zdravlja, prevencije i unapređenja kvalitete života osoba oboljelih od šećerne bolesti. Okuplja osobe oboljele od dijabetesa tipa I - osobe s poremećenim mehanizmom regulacije šećera u krvi koje uzimaju hormon inzulin, osobe oboljele od dijabetesa tipa II - osobe s poremećenim mehanizmom regulacije šećera u krvi koje se reguliraju uz pomoć dijete ili tableta, roditelje djece oboljele od dijabetesa tipa I te podržavajuće članove. Također, djeluje na osvještavanju javnosti o različitim aspektima i potrebama brige o osobnom zdravlju. U proteklih 30 godina kvalitetnog i profesionalnog rada Društvo je ostvarilo značajan broj odrađenih projekata.

Kako u Republici Hrvatskoj ima puno osoba s dijagnozom šećerne bolesti, dok mnogi mogu godinama živjeti nesvjesni da boluju od dijabetesa sve do pojave prvih komplikacija, veliki naglasak radi prevencije i liječenja stavlja se na tjelesnu aktivnost, a tomu pridonose i ovakvi izleti.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 02.05.2018