“Htjeli bi da kao Udruga postanemo partner nadležnim ministarstvima – pretežito Ministarstvu socijalne politike i mladih, jer već godinama radimo posao vezano za njihovu domenu, vezano za projekte. Bit je u tome da pojednostave proceduru”, rekao je Josip Bilić Pavlinović (51) iz mjesta Studenci kraj Imotskog, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Imotski

 

Bilić Pavlinović doživio je tešku prometnu nesreću 26. svibnja 1990. godine u Splitu, pri odlasku na posao u poslijepodnevnim satima. Zbog ozljede kralježnice dobio je dijagnozu paraplegije, površinske ozljede te 100-postotni invaliditet. Poslije prometne nesreće silom prilika je umirovljen 1991. godine, jer je počeo Domovinski rat. Na nagovor Ante Raosa, sadašnjeg predsjednika Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacije, a tada u Udruzi tjelesnih invalida “TOMS” u Trogiru, osnovao je Udrugu osoba s invaliditetom Imotski 1994. godine, koja je postala članicom Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije od samog osnivanja te ima aktivnu suradnju s drugim udrugama, posebno baziranu na škole, kao i sa Centrom za socijalnu skrb Imotski.

 

“Ovo je jedina Udruga koja se bavi problemima osoba s invaliditetom na području Imotskog i okolice. Ujedno je i veliko rasterećenje za državni proračun u vidu putnih troškova i cijena terapija koje se većinom odvijaju u Splitu, a koji je udaljen od Imotskog oko 100 km. Npr. dijete treba ići na terapiju u Split, mora imati pratnju, roditelji gube radni dan, teško je sve za izdržati – terapija traje oko 45 min. Sada naša Udruga pomaže da se više toliko ne pati. Mi zapošljavamo dvoje logopeda u našoj Udruzi u Imotskom, čije je sjedište na adresi Imotskih iseljenika 3: na puno radno vrijeme od 2007. godine, a 2006. smo već imali zaposlene dvije logopodice i jednog defektologa – rehabilitatora. Na cijelom području Imotske krajine postoji jedan logoped, u dvije škole na pola radnog vremena. U Udruzi u poludnevnom boravku, koji je započeo od 2013. godine zahvaljujući Europskoj komisiji, imamo također zaposlene dvije njegovateljice i jednu odgojiteljicu djece predškolske dobi.”, objašnjava Bilić Pavlinović ciljeve Udruge, kao i zaposlenost u njoj, iako nijedna od njih nije osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom na području Imotske krajine ne žele se odreći svojih stečenih prava jer bi ih izgubili, ako se zaposle. A onda slijede nove procedure, i to ako se ponovno vrate. Zbog čestih prijevara i lažnih obećanja od strane političara, ostali su jako oprezni“, rekao je.

Biliću Pavlinoviću ovo je treći mandat da je predsjednik Udruge, a idući izbori su za mjesec dana. Udruga obuhvaća grad Imotski te Općine Lovreć, Prožac, Zmijavci, Runovići, Podbablje, Zagvozd, Cista Provo i Lokvičići.

„U Udruzi imamo 11 osobnih asistenata, stalno zaposlenih. Uz sve ostalo, pruža se pomoć u kući odraslim osobama s invaliditetom, koji rade četiri sata. Prošle školske godine imali smo 13 pomoćnika u nastavi, a ove godine smo se javili na natječaj jer je Ministarstvo ograničilo broj na 10. Iduće školske godine imat ćemo ih 10, iskreno se nadamo. Od ukupno 35 stalno zaposlenih ljudi sada ih je ostalo 22, jer su ugovori o radu prestali, međutim opet će se sklapati s pomoćnicima u nastavi od 1. rujna. Natječaj je već proveden, predali smo svu dokumentaciju“, nastavio je.

Sa sjetom u duši prisjetio se nedavno poginule tajnice: „Tajnica Natalija poginula je 1. svibnja, zajedno s dečkom, u naletu kamiona na putu prema Međugorju. Od mjesta Gutići Međugorje je udaljeno 100 km, a iz Imotskog 75 km. Ne mogu još uvijek vjerovati da je nema. Strašno nam svima nedostaje, a posebno meni jer puno mi je pomagala.“

“Stalno provodimo dugogodišnje projekte, npr. trogodišnji za osobnog asistenta, a ne znamo hoće li proći. Isto je i za asistente za poludnevni boravak. Već šest godina nemamo osigurana sredstva za hladni pogon za održivost Udruge – struju, vodu, uredski materijal, bankovne troškove, najam prostorija. U kreditima smo, pozajmicama, prelijevamo iz šupljeg u prazno. Milijun i 500.000 kuna godišnje dobivamo – to su prihodi, ali 90 posto od toga otiđe na plaće, pa nam ništa ne znači jer ne možemo ništa napraviti. Ako nešto nismo platili, moramo imati javni dug nula – moramo sve platiti: ozljede na radu, poreze, sva davanja za zaposlene. Otkako je nadležna Hrvatska nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, šest godina nikako da prođemo natječaj. Npr. Udruga osoba s invaliditetom Agape u Omišu nije prošla natječaj raspisan od Zaklade zbog 0,99 kn javnog duga. Svi traže neke formalne razloge, kojima nas strahovito koče. Predlažem da se ta nadležnost vezano za natječaje vrati ponovno na Ministarstvo socijalne politike i mladih, kao što je bilo prije i puno funkcionalnije. Mi nismo prošli nijedan jedini projekt, iako smo se uredno javljali i predočavali urednu dokumentaciju, a vezano za hladne projekte radi održavanja Udruge“, rekao je Bilić Pavlinović.

Udruga ima oko 300 članova, za koje se brine raznim projektima – rehabilitacijske terapije, poludnevni boravak, pomoćnici u nastavi, osobni asistenti, a prije i: terapijsko jahanje, pravna pomoć, radionice i igraonice. Do sada je provedeno oko 70 projekata i korisnici su, prema riječima predsjednika Udruge, zaista zadovoljni.  

„Odlična nam je suradnja sa Splitsko-dalmatinskom županijom, gdje godišnje provodimo jedan do dva projekta, budući nas financira. Nisu velika sredstva, ali su konstantna“, riječi su pohvale za županiju.

 

 

Tekst i fotografije: Klaudija Klanjčić

 

Objavljeno: 08.08.2016