"Paraliza je zahvatila obje strane lica i nema živca koji bismo mogli iskoristiti za rekonstrukciju, no naš tim prihvatio je izazov i jako smo zadovoljni rezultatom", rekao joj je dr. Rado Žic, uz kojeg je na operaciji bio i njegov kolega dr.sc. Krešimir Martić, također specijalist opće i plastične kirurgije

 

Tajana Bezuh (34) voli život, želi živjeti i to je ono što je tjera da vjeruje i prihvaća brojne prepreke s kojima se do sada susrela. Već u šestom mjesecu života, nakon majčine prerane smrti, ostala je sama s ocem naslijedivši bolest koja joj je oduzela majku: neurofibromatoza tip l i tip ll. Bolest koju karakterizira razvoj multiplih tumora središnjeg i perifernog živčanog sustava. Odrastajući gubila je sluh, vid, motoriku, glas, hod, no ne i dušu.

"Obostrana pareza facijalis je vrlo rijetka", naglašava Tajana. "Pošto mi ne radi temporalni mišić lijeve strane lica jedino riješenje bilo je suspenzija donje usne. Obostrani zahvat odrađen je na meni prvi put u Republici Hrvatskoj. U početku to je bila famozna promjena, osmijeh je bio stvaran. Kako su počele bolne punkcije, gubio se i on. Danas o njemu, nažalost, postoji samo slika, ali živi u mojoj nutrini i reakcijama ljudi na moje svjedočanstvo.

"Od potpuno zdrave razigrane djevojčice u osamnaestoj godini postajem osoba sa stopostotnim invaliditetom", prisjeća se Tajana. "Nisam za religioznost, već za duhovnost. Čuda čini volja, ljubav i vjera, a meni je Bog najbolji prijatelj. Suradnica sam Misionarki Ljubavi, te kao trpeći član imam svoju sestru Roralinu u Kući matici, Indija. Nikada ne zaplačem radi gubitka fizičke sposobnosti, ali čitanje majčina dnevnika izaziva mi ocean suza. Govorili su da sam siroče, tretirali me kao zadnji šljam, no to nisu ljudi, a ja nisam kao oni. Vjerujem da ustrajnost daje rezultate i naše misli stvaraju našu stvarnost. Dobro je stiglo do mene."

U dvanaestoj godini Tajana je imala prvu operaciju tumora na čelu, a do danas bilo ih je dvadeset. Nakon operacie tumora glave 2000. godine zadobila je parezu facijalis desne strane. Tada je izgubila svoje lice i dobila izgled koji je izazivao brojne komentare. Prvi susret s parezom vraća je na Jedinicu intenzivne skrbi i konstantan osjećaj da su joj slomljeni zubi desne strani čeljusti. Zubi su bili dobro, no došlo je do mrtvila tj. asimetrije cijele polovice lica. Ne može naborati polovicu čela, ne može u potpunosti zatvoriti oko, spušten joj je usni kut, nazolabijalna brazda nije izražena. Javlja se suhoća i pečenje u oku uz pojačano suzenje, teškoće pri žvakanju, osobito pri uzimanju tekućine koja curi kroz mlohavi usni kut. Poremećen je osjet okusa te smanjena sekrecija sline, suhoća usta.

"Operaija tumora na očnom živcu 2011. godine i promijena izgleda. Rečeno mi je kako je operater instrumentom okrznuo živac", govori mi Tajana. "Jako dobro patim trenutak strelovitog buđenja u noći. Kao da me netko polio benzinom i zapalio mi lijevi kut čela. Vrištala sam. Operater me drugo jutro nije ni pogledao, brzinski je odradio vizitu i odletio u Istambul."

Čaroban datum za Tajanu je 29. veljače 2016. kada je prof. dr. sc. Rado Žic, specijalist opće i plastične kirurgije u KB Dubrava, prihvatio njezin slučaj. Paraliza je zahvatila obje strane lica i nema živca koji bismo mogli iskoristiti za rekonstrukciju, no naš tim prihvatio je izazov i jako smo zadovoljni rezultatom – rekao joj je dr. Žic uz kojeg je na operaciji bio i njegov kolega dr.sc. Krešimir Martić, također specijalist opće i plastične kirurgije. Cilj je bio lice postaviti u normalan položaj te podignuti usnicu koja je visila. Uspjeli su u tome, sa noge su joj uzeli dvije tetive, vezivno tkivo i pričvrstili ga za kosti lica. Tajana nikada neće imati potpunu mimiku lica jer nema facijalnih živaca, ali omogućili smo da njezina mimika sada nalikuje prirodnoj budući da prije operacije nije imala nikakvu – objasnio je dr. Martić.

"Prof. Žic naglasio je kako me čeka još nekoliko estetskih korekcija u budućnosti jer koža s vremenom gubi prirodni elasticitet", piše Tajana. Postoperativni oporavak trajao je puna dva mjeseca. Nakon svih ovih godina, nakon svakog upijenog komentara samo ja mogu znati i osjetiti što i koliko mi znači ovo sadašnje stanje i neizmjerno sam zahvalna timu KB Dubrava. Temporalni mišić lijeve strane lica mi ne radi, oko je još u fazi korekcija, mimika je u trajnom odsutstvu. To nikako ne može biti kao moje prvo lice. Neki dan zagledala sam se u svoju profilnu sliku na Facebooku. Krenule su suze, da ne znam kako sam to ja ne bih prepoznala samu sebe. Nemam osmijeh i zube na suncu, imam tupfer na oku, ali nemam više ni šesnaestgodišnju oronulu asimetriju lica. Čekam transpantaciju rožnice, drugi dio sebe, a onda više nikad neću biti sama."

Tajana i sada ima čedrdesetak tumora, na glavi, vratu, rukama koji nisu u fazi rasta. Predstoji joj korekcija oka, estetski zahvati, a vjerojatno i operacija uklanjanja tumora jer operiravši jedan drugi joj raste. Živi u skladu sa svojim mogućnostima, uživa u cvjetnjaku koji ona obrađuje krečući se uz pomoć hodalice, komunicira putem interneta i prihvaća životu s lijepim i teškim trenucima... za razliku od onih koji imaju zdravlje, no uvijek su nezadovoljni.

Božica Ravlić

Objavljeno: 26.07.2016