Tinejdžersko nasilje, neprilagođenost, nemoć odupiranju zadanim okvirima društvenog miljea, prave vrijednosti koje nestaju pod teretom frustracija, sve je to u temeljima predstave, koja je u osnovi drama o ljubavi, privrženosti, prijateljstvu i nadi

 

Predstava "Disco svinje", prema istoimenoj drami irskog dramatičara Ende Walsha u režiji Matka Raguža, čijom je dvostrukom premijerom zagrebački Teatar Exit inaugurirao premijernu sezonu nove kalendarske godine, eksplozivni je performans o intenzivnom odnosu dvoje tinejdžera, čija je najveća snaga glumačko umijeće protagonista.

Praščica i Svinja, čija su prava imena daleko prozaičnija – Saša i Darko – dvoje su mladih 17-godišnjaka rođenih istoga dana u istome rodilištu. Odrastajući vrata do vrata, razvili su iznimno blizak odnos, gotovo na razini telepatskog, stvorivši za sebe zatvoreni svijet mašte, koji im pomaže držati sumornu stvarnost na distanci: njihove se obitelji bore s nezaposlenošću i alkoholizmom, u gradu koji sami nazivaju Šporkogradom.
 Društvenom miljeu iz kojega dolaze ne žele pripadati, a kako bi svoju iščašenost učinili koliko-toliko podnošljivijom, sami su postali nasilnici, tandem gotovo na liniji Bonnie i Clydea, koji se od svijeta brani tako što ga napada.
 Svaki je dan za njih jedan adrenalinski teatarski performans, no socijalna drama mladih s ruba društva koja je u temeljima predstave, kako priča odmiče, postupno postaje intimna drama dvoje zaigranih, krhkih, ogorčenih pojedinaca nakon prevelikog broja pogrešnih skretanja na životnom putu bez pravih putokaza.
 Za Svinju ne postoji život bez Praščice, a njegova sve snažnija potreba za seksualnim odnosom s tom zbunjenom sanjalicom, koja postaje sve svjesnija da postoji svijet izvan njihova malog kruga, polako stvara pukotine u odnosu, da bi se sve otelo kontroli kada ona pokaže interes za drugog mladića.
 Tinejdžersko nasilje, neprilagođenost, nemoć odupiranju zadanim okvirima društvenog miljea, prave vrijednosti koje nestaju pod teretom frustracija, sve je to u temeljima te predstave, koja je u osnovi drama o ljubavi, privrženosti, prijateljstvu i nadi.
 Jednosatna predstava u kojoj dvoje glumaca sami na pozornici rekreiraju odnose opterećene takvim emocionalnim i društvenim nasljeđem oslanja se isključivo na njihove glumačke i izvedbene sposobnosti. U dinamičnom slijedu prizora koji zahtijevaju veliku fizičku kondiciju i sposobnost brze prilagodbe promjenama ritma i raspoloženja, oni iznimnom lakoćom prelaze put od šapta do urlika u trenu, u predstavi koja vraća Teatar Exit njegovim korijenima: teatru u čijem je središtu glumačko umijeće i dobar tekst. 
 Dvije su glumačke podjele: u jednoj su kombinaciji mladi glumci Elizabeta Brodić i Karlo Mrkša, a u drugoj Ivana Gulin i Matija Čigir, redom studenti ili netom diplomirani studenti Akademije dramskih umjetnosti. Njihove su impersonacije koliko iste toliko i različite, utoliko što su njihovi glumački senzibiliteti drugačiji; a svaki par unosi u predstavu svoju privatnu i glumačku energiju. 
 Izuzetno je važan scenski pokret, koji je glumcima pomogla oblikovati Ksenija Zec. Raguž uz režiju potpisuje i scenografiju, kostime je osmislila Marita Ćopo, rasvjetu je oblikovao Marino Frankola, a glazbu – disco iz naslova - Damir Šimunović.
 Za svoje je dvije ravnopravne glumačke alternacije Teatar Exit organizirao dvije uzastopne premijere, pa je tako publika u subotu mogla uživati u izvedbi i jednog i drugog tandema, isprativši glumačke parove snažnim ovacijama i pljeskom. 

Hina

Objavljeno: 26.01.2016