"Mi osobe s invaliditetom u sebi imamo pozitivnu energiju, zračimo je i to je veliki doprinos čovječanstvu. Zato glavu gore, volite sebe kakvi god da ste. Naš je život stalna borba, a u tome je i najveći izazov jer svaki mali pomak naprijed naša je slatka, velika pobjeda", kaže umjetnica iz Novigrada

 

Spletom životnih okolnosti Mara Penava (62) je zbog tumora koji je zahvatio kralješke te se omotao oko leđne moždine ostala u kolicima, no unatoč tome ona je uvijek nasmijana i puna pozitive.

Činjenica da se njezin život promijenio nije ju zaustavila da se bavi onim što najviše voli i u što daje cijelu sebe: Mara je naime slikarica.

Doselila se s mužem 1987. u Novigrad u potrazi za boljim životom. Priča kako nisu mogli doći u bolji gradić. Kada je od liječnika dobila dijagnozu paraplegija to ju nije pokolebalo da nastavi živjeti punim plućima.

"Zahvaljujući mom mužu i prijateljima čiju sam bezrezervnu podršku imala, nikada nisam imala potrebu za podrškom psihologa. U Varaždinskim toplicama su me uspjeli osoviti na noge. Kod kuće me fizioterapeutkinja učila ponovo hodati i uz vježbe, malo po malo, kroz godinu dana počela sam ostajati par minuta na nogama, dovoljno da odem u kupaonu i obavim sama sve higijenske potrebe. Sad već mogu biti na nogama desetak minuta, dok ne krenu grčevi, ali dovoljno da se spustim po nekoliko stepenica do dvorišta gdje su mi smještena elektrokolica tako da sam samostalna otići bilo gdje", kaže Mara.

Njezina strast za slikanjem prisutna je otkad zna za sebe. S velikim zadovoljstvom prepričava kako je nakon nedavne operacije ostala dovoljno pokretna da se slikanjem nastavi baviti kao i do sad.

"Nažalost, vrlo malo prilike i uvjeta je bilo da se realiziram kao akademski slikar ili barem malo jači amater. Mnoge sam noći probdjela slikajući, ponekad me neka slika toliko obuzme da ju bez prestanka slikam sve dok ne završim. Umor koji osjećam ne može se mjeriti sa zadovoljstvom kada vidim svoj rad dovršen."

Svoju ljubav prema slikanju i umjetnosti općenito dijeli s ljudima u galeriji Agata gdje se redovito sastaju i stvaraju umjetnička djela.

"Moja ekipa iz Galerije trudi se da mi pomogne u svemu što mi je potrebno prilikom slikanja, ništa im nije teško", kaže Mara.

Imala je i par samostalnih izložbi. Prvu je izložbu postavila 2004. u hotelu gdje je radila, u Galeriji Agata sudjelovala je u nekoliko skupnih izložbi, te u kolovozu 2015. i samostalnu. Pošto je Novigrad mali gradić ljudi redovito odlaze na slikarske izložbe, pa su i Marina djela privukla brojne poklonike umjetnosti. No, Mara nije zadovoljna položajem i tretmanom umjetnika u Hrvatskoj.

"Kao i svi umjetnici bilo kojeg profila u Hrvatskoj, razočarana sam tretmanom umjetnosti jer smo na marginama, recesija je učinila svoje i malo je zainteresiranih za status umjetnosti jer svakodnevna borba za preživljavanje ne dopušta niti malo prostora za doživljaj umjetnosti. Umjetnost je ono što širi dobre vibracije, ona je pokretač svih pozitivnih energija i svima nama koji smo u umjetnosti pronašli sebe to je izazov da ustrajemo. Ona sadrži u sebi sve ono što je današnjem turbulentnom vremenu potrebno da malo uspori, da se okrenemo oko sebe i podarimo jedni drugima ono što najviše nedostaje  svijetu a to je međusobno uvažavanje, ljubav prema bližnjemu, i svemu drugome.

Naše društvo, nažalost, iz raznih razloga osobe s invaliditetom najčešće previdi, naše potrebe nisu u prednosti pred potrebama zdravih ljudi, gledaju 'kroz nas' ili ne gledaju nikako, skrenu pogled. Mene osobno to ne frustrira jer mi osobe s invaliditetom moramo znati da nije problem u nama, problem je u  svijesti onih koji nam čak otežavaju postojeći položaj u društvu, u svijesti onih koji bi nam mogli olakšati svakodnevni život makar osmijehom i razumijevanjem, u svijesti onih koji misle da više vrijede kao ljudi", govori Mara.

Uvijek s vedrim pogledom na život, Mara je razgovor završila jednom porukom osobama s invaliditetom, upućenom i 'ostatku svijeta'.

"Citirala bih Antuna Branka Šimića: Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Ono što vidite izvana nikada nije ono što čovjek jest. Svi smo mi isti. A mi, osobe s invaliditetom, bez obzira kako izgledamo i kakve poteškoće imamo, mi smo uvijek ono što jesmo u našoj nutrini. U sebi imamo dobru, pozitivnu energiju, zračimo je i to je veliki doprinos čovječanstvu. Zato glavu gore, volite sebe kakvi god da ste. Svi vi koji ćete jedanput znati ovo što mi znamo, ne plašite se, ne dajte da vas guraju u stranu, ne dajte da vas negativni stavovi prema invaliditetu obeshrabre. Naš je život stalna borba, a u tome je i najveći izazov jer svaki mali pomak naprijed naša je slatka, velika pobjeda", zaključuje Mara.

Piše: Branka Kostić

Objavljeno: 22.09.2015