PITANJE: T. H. (26) Ove godine naša djevojčica kreće u vrtić. Imamo veliki strah obzirom da je do sada uvijek bila samo s nama roditeljima, a ponekad bi je pričuvala baka.

Nježna je i znamo da smo imali prezaštitnički odnos prema njoj, sve iz straha. Rođena je kao nedonošče, bojali smo se hoće li preživjeti i postala je najvažnije biće oko kojeg se vrti cijeli naš život.

Ne znamo kako reagirati na naše prvo odvajanje, kako će ona to prihvatiti. Možete li nam dati neke savjete kako njoj i sebi olakšati promjenu koja dolazi odvajanjem?

ODGOVOR: Pojedina djeca imaju predispoziciju za težu prilagodbu. To su djeca koja su povučena i sramežljiva. Odvajanje teško podnose djeca koja su prezaštičena od strane roditelja ili se do tada nisu nikada od njih odvajala. Svakom je djetetu potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg će se prilagoditi novoj sredini, upoznati odgajatelje i nove prijatelje. Neka se djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), dok je drugoj djeci je potrebno duže vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije, dok neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju.

Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.
Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati,udarati, odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.

Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Dijete zapravo tek nakon što prođe tjedan – dva u vrtiću, shvatiti da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno. O tome koliko dugo će trajati period prilagodbe i kako će se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi o dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih, karakteristikama osobnosti djeteta, da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtić te redovitosti dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe).

Djetetu možete pomoći da se brže i lakše prilagodi tako da mu prije polaska u vrtić često govoriti slijedeće: vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece, u kojem odgajatelji znaju mnogo zanimljivih igara, opišite što će se sve raditi u vrtiću i kako će teći njegov boravak, nikada se ne smije plašiti dijete vrtićem.

Ritam djetetova života u obitelji treba prilagoditi ritmu u vrtiću. Dobro je ponijeti u vrtić tzv. prijelazni objekt – neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu (bočica, dekica, medo). Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na noćnu posudu, odvikavanje od bočice, dude).Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne mijenjati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu. Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u vrtiću. Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje ne preporuča se, jer dijete plače. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati.

Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti polazak u vrtić, djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću, djeca čije su majke kod kuće s drugom djecom. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljsku nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane..
Važno je ostvariti dobar kontakt s odgajateljem. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed i „teta“ razgovaraju ljubazno.
Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.

Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, a vrtić će postati mjesto u koje će dijete rado dolaziti i gdje će provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.

In Portal

Objavljeno: 01.09.2015