Ana Vizler: Moje priče za djecu zagolicat će im maštu i potaknuti ih na kreativnost
Odaziva se na ime Ana Vizler, ima 33 godine, Osječanka je sa zagrebačkom adresom... i spisateljica sa zavidnom perspektivom.
Povod za ovaj tekst Anina je zbirka priča za djecu koja još uvijek traži izdavača, no neke od njih dostavila je redakciji In Portala – i eto razloga da je predstavimo našim čitateljima.
"Jedan od najradosnijih događaja kojih se sjećam iz djetinjstva je dan kada me mama upisala u našu gradsku knjižnicu", kaže Ana.
"Tog dana kao da su se ispred mene odškrinula jedna velika vrata iza kojih me čekalo puno novih, čarobnih, još neistraženih svjetova.
Umjesto igara s drugom djecom vani meni je uvijek bilo draže s knjigom u krilu zaputiti se u neku novu avanturu. I sam miris listova knjige kao da je već dao naslutiti razmjere pustolovine koje su bile preda mnom. A što je knjiga bila deblja, ja sam bila radosnija jer sam znala da će i avantura biti dulja i sigurno puna svakojakih zapleta, uzbuđenja i nenadanih otkrića.
Doduše, ja sam se zbog te svoje fascinacije dječjim romanima znala i ne baš lijepo provesti u školi tijekom ispitivanja, ali i to pripada događajima kojih se danas rado i s osmijehom sjećam.
Možda mi je glava i previše bila u nekim drugim zemljama i s nekim neobičnim likovima, ali radost koju sam tada osjećala, opipljiva mi je i sada. Kada nakon toliko godina u knjižnici na policama ugledam sve te naslove, osjećam se kao da sam susrela stare, drage prijatelje koje godinama nisam susrela.
Zašto sve ovo zapravo pišem?
Toliko je godina prošlo i, premda i dalje volim pročitati dobru knjigu, poželjela sam biti na drugoj strani, onoj koja stvara priče, poželjela sam ja biti ta koja će nekome pružiti uzbuđenje koje se može usporediti s onim kada na kolodvoru ili na aerodromu čekaš polazak na putovanje u grad ili zemlju u kojoj još nisi bio.
Ali ne samo to... U nježnu djetinju dušu se tako lako urezuju sve misli i pouke i stoga je jako važno procijeniti što čitati djetetu i što mu dati na čitanje.
Svojim pričama htjela bih nekom djetetu dati barem djelić onoga što sam sama primila, zagolicati mu maštu, učiniti da mu se oči širom otvore dok čita, da zaustavi dah prije nove stranice, da se osjeća kao jedan od likova priče. No, više od zabave koju čitanje pruža i kreativnosti koju potiče željela bih da dijete razmišlja o pouci koju nosi priča, da ju primijeni u svom svakodnevnom životu te da osjeti poriv učiniti nešto dobro i lijepo.
Ono što je zajedničko svoj djeci jest znatiželja, živahnost, razigranost, želja za otkrivanjem novoga. Stoga ima li što ljepše nego im ponuditi putovanje u kojem će se uočiti s raznim situacijama, prepoznati mnoge osobe koje već znaju, upoznati druge i drugačije, ali istovremeno i otkrivati sebe i svoje mogućnosti?
No da bi priče mogle doći u svačiji dom potrebno je prije svega naći izdavača koji bi pomogao da knjiga ugleda svjetlo dana. Razumljivo je da je određeni rizik objaviti djela mladih, još nepoznatih autora, no kako da ih čitatelji upoznaju ako im netko ne pruži priliku.
Stoga, ako ovo možda zapne za oko kome iz izdavaštva, neka me slobodno kontaktira. Meni će pružiti priliku, neko dijete razveseliti, a možda i obogatiti našu dječju književnu scenu", zaključuje Ana.
In Portal
Objavljeno: 26.03.2015