MOJA PRIČA Hana Vrućina
Ova perspektivna djevojka kaže kako osobe s invaliditetom nisu osobe koje treba izbjegavati i od kojih treba bježati. Naprotiv, treba ih uključiti u što više aktivnosti, pružiti im mogućnosti i priliku da se pokažu u onome što mogu i u čemu su najbolji
Hana Vrućina mlada je Zagrepčanka vedrog duha koja kroz cijeli svoj život prolazi sa smiješkom unatoč tome što ima cerebralnu paralizu i osoba je s invaliditetom.
- Osoba sam vedrog duha, uvijek nasmijana i spremna svakome pomoći. Za mene kažu da ponekad previše mislim na druge, a premalo na sebe. To je tako kad hoćeš svima udovoljiti. Od rođenja imam cerebralnu paralizu. Mišljenja sam da je moja dijagnoza tu s razlogom, kao i da sve što nam se događa u životu, događa se s razlogom. Tko zna gdje bi sad bila i gdje bi me život odveo da toga nema. Od nečega me sigurno spasilo - pozitivna je Hana.
Dodaje kako je unatoč invaliditetu samostalna osoba te kako ne postoji ništa što ne može sama.
- Mogu sve, za mene nema baš nikakvih prepreka u životu. Vodim normalan život, kao i svaka druga osoba. Ako i naiđem na neku prepreku uvijek ću pronaći način da dođem do cilja. Mogu iskreno reći da sam sretna takva kakva jesam. Volim se družiti s ljudima, a osim posla, izaći s prijateljima, popiti piće, dobro se zabaviti - naglašava Hana.
Ova mlada Zagrepčanka ističe kako je u životu bitno puno se smijati i zabavljati. Kaže kako se kroz život vodi uzrečicom 'dan bez smjeha, izgubljen je dan'. Hana je mišljenja kako se nekada zbog svog invaliditeta, kako bi nešto postigla mora truditi više nego drugi, ali tvrdi kako se sve može kad se hoće.
- Ako i na kraju ne bude ono što smo očekivali, nije kraj, možda je novi početak nečeg drugog, nečeg boljeg. Treba vjerovati u ono što se želi i sve će biti kako treba. Ponekad neke stvari ne ostvarimo odmah onako kako smo si zamislili i ne ide sve po planu, no treba imati strpljena - naglašava Hana.
Kaže se strpljen, spašen. Mišljenja je da u životu uvijek treba biti pozitivan te kako trud i pozitiva čovjeku daju snagu da svaki dan bude bolji i jači.
Hana već sedam godina radi u ustanovi URIHO gdje u većoj mjeri rade osobe s invaliditetom. Kaže kako bi jedna od stvari koja bi ju razveselila bio da se koeficijent plaće poveća.
- Budući da sam u ustanovu došla preko javnih radova još uvijek sam na najnižem koeficijentu, ali obzirom da se stvarno trudim i uspješno odradim sve poslove koji su mi dati (oni su puno više od onoga što radi pomoćni radnik), iskreno se nadam nekakvoj promjeni i da ću napokon moći reći kad me netko pita na kojem sa radnom mjestu da sam netko i nešto, a ne obični pomoćni radnik - ističe Hana.
URIHO je najveća zaštitna radiona za osobe s invaliditetom. Jedna je od onih radnih mjesta gdje se prihvaća svakoga i gdje nema mjesta ismijavanju, tamo se daje prilika svakome.
Ova perspektivna djevojka kaže kako osobe s invaliditetom nisu osobe koje treba izbjegavati i od kojih treba bježati. Naprotiv, treba ih uključiti u što više aktivnosti, pružiti im mogućnosti i priliku da se pokažu u onome što mogu i u čemu su najbolji.
- Treba se družiti s nama, razgovarati i tako jedino možemo doći do nekih zajedničkih ciljeva. Treba nas poštovati! Ako se osoba s invaliditetom prilagođava da svima bude dobro i da svima paše, to treba vratiti istom mjerom. Osobe s invaliditetom također imaju svoj stav i svoje ja pa će jednom i nepoštovanju stati na kraj. Svatko zaslužuje priliku kakav god 'problem' da imao - poručuje Hana.
Objavljeno: 06.09.2023