Kroz album Perspective pitala sam se može li preispitivanje 'slabosti' potaknuti šire razumijevanje tog pojma koji je ključan za razumijevanje 'kulture invaliditeta', kaže uz ostalo Molly

 

Ima takvih ljudi među nama, a endemska su vrsta, koji nas potaknu da razmislimo o smislu vlastitog postojanja, zapitamo se jesmo li na ovom svijetu samo prolaznici ili smo tu da ostavimo neki trag.

Jedna od njih svakako je Molly Joyce (30), glazbenica iz Pittsburgha, koja u svojoj bogatoj karijeri nije samo pomicala granice vlastitog invaliditeta. Ona je invaliditet iskoristila kao instrument, uskladila ga s notama i talentom.

Koncem ovog listopada Molly će objaviti novi album 'Perspective' koji je, 'na prvo slušanje', već zabilježio panegirike glazbenih kritičara. Ona je 'umjetnica koja stvara s vedrom snagom', piše New York Times, a Washington Post je titulira kao 'jednu od najplodnijih, najsvestranijih i najintrigantnijih skladateljica'. A Molly na te pohvale nonšalantno odgovara: ne stvara ona glazbu samo zbog sebe, ona želi i da se kroz nju čuju glasovi šire zajednice osoba s invaliditetom.

-  Perspective je projekt koji je uključuje sudionike s invaliditetom koji odgovaraju na pitanja poput što za njih znači stvarna inkluzija, adekvatna skrb, međuovisnost i još puno toga više - kaže Joyce.

- Pitala sam se može li preispitivanje 'slabosti' potaknuti šire razumijevanje tog pojma koji je ključan za razumijevanje 'kulture invaliditeta'. Cilj je bio istaknuti raznolikost i pluralitet zajednice osoba s invaliditetom i, nadam se, preoblikovati kolektivnu percepciju o invalidnosti.

Čuda se događaju samo onima koji shvate da su sami po sebi čudo, rekao je jedan mistik iz Drneka. A čini se da je Molly to shvatila još kao sedmogodišnja djevojčica, kada je doživjela prometnu nesreću i teško ozlijedila lijevu ruku. Samo ju je čudo spasilo od amputacije. Nije se prepustila očaju, nego je novostečeni invaliditet počela promatrati 'iz drugačije perspektive'.

Nedugo nakon nesreće počela je svirati violončelo koristeći lijevu ruku za gudalo, a desnu za strune. Također je naučila svirati trubu i skladati na računalu, a sve to odvelo ju je do uglednog Juilliarda na dodiplomski studij, gdje se iskazala kao jedna od najboljih studentica. Bila bi gnjavaža, i za čitatelja i za autora ovih redaka, navesti sve škole koje je pohađala sa zavidnim uspjehom, no samo da istaknemo i diplomu na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu. Čudo od djeteta, rekao bi onaj mistik.

- Dugo sam vremena promišljala kako autentično istaknuti glasove i stajališta zajednice osoba s invaliditetom. Svijet je to nevjerojatno raznolik, ali koji nudi jedinstven identitet i iskustvo - tumači Molly.

- Nadam se da Perspective nudi drugačiji uvid u taj svijet, vrednujući iskustvo osoba s invaliditetom kao ono iz čega se može učiti i s kojim se može saživjeti.

Bome je Molly u tome nastojanju dala cijelu sebe. Okupila je glazbenike s reputacijom i iskustvom, a u stvaranju ovog albuma/projekta sudjelovalo je i 47 osoba s invaliditetom, od akademika do uredskih šljakera. Stoga i ne treba iznenaditi da je album 'Perspective' časopis The Wire označio kao projekt stvaran s vrhunskim učinkom.

Takvim se hvalospjevima ni Molly nije nadala. Možda je ostala i ravnodušna, tko zna, jer vrhunski se umjetnici ne obaziru na kritike nego na smisao svog autorskog djela.

Molly, iščitate li pažljivo njezine izjave, najviše brine o tome da ostane talenta svog gospodar(ica), a note joj budu sluge.

Objavljeno: 17.10.2022