Ova priča je na neki način nastavak priče o obitelj Jurčić i Domagoju, prvom studentu s invaliditetom na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu. Od tada je prošlo nekoliko godina, a Domagoj će nam ovaj puta ispričati kako mu je studirati i s kojim se sve preprekama do sada suočio

 

Kao što smo već ranije objasnili, dijagnozu autizma Domagoj je dobio u sedmom razredu osnovne Tehničke škole u Slavonskom Brodu, kada je doživio vršnjačko zlostavljanje zbog toga jer je po njima bio 'drugačiji'. Po majci, 'intelektualno iznad njih'.

Njegova velika potpora kroz život su mu majka Slavica i otac Ivan. Majka je aktivna na Facebooku, gdje puno pratitelja pozitivno reagira na njezine priče koje objavljuje na iseljeničkom portalu Hrvatski glas Berlin. Također je i administratorica u FB grupi Asperger HR, koju je pokrenula mama Zrinka s njom još 2015. radi razmjene iskustava roditelja djece s Aspergerovim sindromom.

Osnivanje Kluba Plavi cvijet, kluba roditelja i osoba s teškoćama šireg autističnog spektra, u 'Plavoj Sali' brodske bolnice, bilo je 2. travnja 2019., kada je održana osnivačka sjednica kluba, a za koordinatoricu izabrana Domagojeva majka Slavica Jurčić, koja je bila na toj poziciji do kolovoza 2019. godine. Radi poteškoća s kojima se susreću roditelji i skrbnici ovih osoba na području Brodsko-posavske županije, Jugoslav Gojković, dr. med., spec. psih., inicirao je osnivanje kluba roditelja i osoba iz autističnog spektra kako bi 'razmjenjivali i dijelili iskustva i podršku u borbu za poboljšanje zdravlja, bolje liječenje, bolje društveno shvaćanje s preprekama i teškoćama obitelji na dugogodišnjem putu ozdravljenja ili prilagodbe življenja, boravku u vrtiću, školi, zajednici i obitelji'.

U studentskom smislu, istaknimo i Domagojevu osobnu asistenticu. Iako su je i prije tražili, prvi puta Domagoj je osobnu asistenticu Nikolinu Bilandžija udanu Jozić dobio još u trećem razredu srednje škole, što ga je definitivno preporodilo te mu se povećao i razredni uspjeh. Asistentica Nikolina ostala je s njim i na fakultetu, uz pomoć Brodsko-posavske županije, koja ju je podržala i omogućila sredstva za asistiranje.

Kako Domagoj kaže, Nikolina je s njim na predavanjima, ali ona ne zna i ne razumije ono što on uči, budući da to radi sam. Ona mu je isključivo moralna i organizacijska potpora, koja ga redovito potiče da ide dalje, dogovara konzultacije, ispite i javlja mu poruke drugih profesora. Što se tiče ispita, povremeno ih piše s njom, ali i bez nje, u posebnoj prostoriji. I upravo takvi uvjeti pomažu mu da se uspijeva koncentrirati, smiriti i usredotočiti na ispite. Što se tiče druženja s drugim studentima, dovoljno mu je nakratko biti s njima, ali ne sklapa prijateljstva. Jednostavno voli ići na predavanja, jer ima visoku zanimaciju za sve vezano za struku. Uostalom, voli rješavati teške zadatke i svaki mu predstavlja novi izazov.

Što se tiče predavanja i upijanja znanja, to može najbolje ako čuje i vidi osobu koja priča ili objašnjava nešto. Naime, tako najlakše zapamti nešto i može to lakše oponašati u drugoj situaciji. Ako samo vidi prezentaciju, onda to teže može učiti. Znači, vrlo je važan vizualni dio. Teško mu je istovremeno slušati i pisati predavanja, jer se ne može skoncentrirati na oboje. Stoga mu je potrebna pomoć osobne asistentice. Zbog pandemije koronavirusa bio je suočen sa situacijama da je neke predmete morao polagati od kuće, a za neke je odlazio na fakultet koji je udaljen od njegova doma 25 kilometara pa na putovanje troši čak i do četiri sati dnevno što ga posebno umara.

Trenutno je na drugoj godini studija i uspio je polako nadvladati sve prepreke na koje je naišao, ponajviše zahvaljujući velikoj potpori svoje obitelji i osobnoj asistentici, zatim zakonima i smjernicama za studente s invaliditetom, kao i edukaciji profesora. Mama je primijetila da je dosta smršavio uslijed svih obveza radi redovite nastave. Zadovoljna je koliko se on trudi, a posebno ga je pohvalila kako upija aktivnosti kojima ga uči kako bi bio što samostalniji. Vikendom vole obići okolicu i svoje vinograde, naravno uz psa Zagora koji ih sretno prati. U slobodno vrijeme voli igrati igrice.

Veliku ulogu u Domagojevu životu u smislu prilagodbe imaju i životinje, koje žive s njegovom obitelji na seoskom imanju. Tu su guske koje naročito voli, kokoši, mačke, ovce, pagagaj Vivijen i posebno ljubimac Zagor, hrvatski ovčar. Jako mu je privržen, kao i ostalim članovima obiteljima. Iako spada u oštre pse, prema njima je jako blag i pametan je. Živi u dvorištu i čuva ovce.

Domagoj je potaknuo studentsku okolinu da se prilagodi njemu i njegovim potrebama i upravo ta prilagodba i pozitiva na fakultetu idu mu u prilog da se dalje razvija uz zaštitu, potporu i pomoć svoje obitelji. Istaknimo i utjecaj njegove srednje škola, koja mu i nadalje pruža potporu i ponosi se s njime.

Istaknuli smo ga kao primjer onim obiteljima koje imaju člana s Aspergerovim sindromom, u smislu da je najvažnije biti takvom članu potpora i dati mu svu ljubav, a život će već posložiti da dođe do određenih rezultata.

 

Objavljeno: 12.05.2022