VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Život nije trka, nego putovanje

Otkrivaš vrijeme u kojem život postaje jedina vrijedna 'karijera', jedini življenja vrijedan 'posao', vrijeme u kojem ono 'moraš' prerasta u 'želiš'. Otkrivaš neke nove ljude i životne sudbine potrebite tvoje podrške, tvojih riječi, a još više slušanja, tvoga ramena i pozitivne motivacije, tvojega 'možemo pokleknuti, ali ne i klonuti'

Život, ilustracija

 

I tako, nakon svih godina u kojima si uglavnom tuđe živote živio, a svoj ostavljao negdje po strani, dođeš u doba u koje ti se baš i dolazilo nije, a u kojem počinješ otkrivati puno toga skrivenog, a životno vrijednog.

Otkrivaš svijet ljudi koji su ti do sada bili samo usputni prolaznici, naizgled daleki, a sada sa svakim susretom sve bliskiji, ljudi koji počinju dobivati svoje osobnosti, prepoznatljivosti, emocije, izgovorene riječi i želju za toplinom ponovnog susreta. Otkrivaš život u kojem i nepoznati ljudi, kojima niti imena ne znaš, sa svakim danom sve bliskiji postaju. Otkrivaš onaj dio života koji se poput dijelova ledenog brijega sve ove godine vješto skrivao ispod oceanskih životnih voda, skrovito uronjen i samo naizgled maglovit i nepoznat. Otkrivaš novi stari svijet, promatrajući ga kroz naočale nekih novih boja.

Otkrivaš ljepotu i snagu spontane riječi, i one izgovorene, i one napisane, tu unutrašnju potrebu koja naprosto nezajažljivo eruptira, izlijevajući se poput lave, preplavljujući dušu i donoseći neku novu životnu energiju. Otkrivaš neku drugu ili možda treću stranu samoga sebe, čiji odraz do sada u zrcalu vidio nisi. Otkrivaš i draži samoće u kojoj postaješ vlastita misao obojana emocijama samotnog trenutka.

Otkrivaš još puno skrovitih znanja koja bi upiti trebalo, onaj dio do sada skrivene životne poezije zakriven dugogodišnjom prozom svakodnevice. Otkrivaš knjige, puno knjiga… I još neotkrivenih kutaka - onih današnjih, i onih od jučer, ali i onih koji tek dolaze.

Otkrivaš vrijeme u kojem život postaje jedina vrijedna 'karijera', jedini življenja vrijedan 'posao', vrijeme u kojem ono 'moraš' prerasta u 'želiš'. Otkrivaš neke nove ljude i životne sudbine potrebite tvoje podrške, tvojih riječi, a još više slušanja, tvoga ramena i pozitivne motivacije, tvojega 'možemo pokleknuti, ali ne i klonuti'. Otkrivaš i one tvojih znanja i iskustava željnih, uz uzajamno razumijevanje i uvažavanje, kako i priliči različitostima generacijskim. Otkrivaš prostor u kojem osobno konačno dobiva prvenstvo pred javnim, u kojem te baš briga što će tko misliti i reći, u kojem prilaziš i razgovaraš s kim želiš, a ne (samo) s onima s kojima moraš.

Otkrivaš vrijeme i za ono malo svakome potrebnog egoizma, onog koji altruizmu i empatiji energiju i opstanak daje, onoga koji tebe, ali i druge hrani, jer praznim se baterijama ništa pokrenuti ne može. Otkrivaš vrijeme u kojem se na neki poluimaginarni način 'reinkarniraš u novoga staroga sebe', u kojem dobivaš i daješ šansu novim životnim dimenzijama, ali i vraćaš one vremenom zatomljene i zagubljene.

Otkrivaš  slobodu izbora i otvorenih stavova, slobodu izričaja i neopterećenosti, slobodu neke nove (ne)odgovornosti, s pogledom pred sebe i ponekim osvrtom unatrag.

I tako… Sa svakim novim danom otkrivaš istinitost kineske poslovice da 'život nije trka, nego putovanje u kojem treba uživati na svakom koraku', pokušavajući usporiti mrvice pijeska što pješčanim satom teku kako bi uživanje što dulje trajalo.

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti