Odlaze ljudi na puste otoke, na udaljene svjetionike, odlaze u krajeve bez signala, odlaze u neku drugu svemirsku dimenziju ne bi li se našli sa samima sobom, uronili u dubine sebe samih, kako bi nadoknadili propušteno, pročistili zagađeno - i još više od toga

 

I - eto nas opet zajedno, dragi moji... Baterija napunjenih, kako se običava reći.

Kako godine i ljetovanja odmiču, nekako mi se sve više čini da bi te naše baterije zapravo trebalo dobrano, dobrano isprazniti pa se tek onda iz ljetne i odmorne životne poezije vraćati u tu našu počesto ne baš zabavnu životnu prozu.

Stjecanje je to novih iskustava koja mijenjaju neke naše ustaljene stereotipe, neke perspektive okreće u novim smjerovima, neke obrasce preslaguje, donoseći nam novo sazrijevanje, neovisno o našim godinama. I tako iz godine u godinu, iz proze u poeziju, iz poezije u prozu.

Odlaze ljudi na puste otoke, na udaljene svjetionike, odlaze u krajeve bez signala, odlaze u neku drugu svemirsku dimenziju ne bi li se našli sa samima sobom, uronili u dubine sebe samih, kako bi nadoknadili propušteno, pročistili zagađeno - i još više od toga.

Moj ovoljetni 'morski blog' započela sam kratko i rascjepkano, bez velikih misli, ali s nimalo lakim ciljem: 'Rano buđenje… izlazak sunca… kava za dušu… šum morskih valova… pogled u daljinu… misli odlutale… susret sa samom sobom… zadatak nimalo lak…'

Biti sam sa sobom znači ne biti sam, nego biti u društvu, u društvu sa samim sobom, u druženju koje nije niti lako, niti ugodno, a mnogo puta niti željeno. Ali izdržati se to itekako mora, ponajviše zbog nas samih.

Posvetiti se (i) samome sebi, čvrsto se usidriti u sebi samom, napraviti odmak od svega i od svih, približiti se sebi na pola koraka i još bliže i bliže.

Unutrašnjom borbom, suočavanjem i poniranjem u kutke sebe samog čistiti se od koječega, obračunavati se sa svojim drugim i trećim i tko zna još kojim 'ja', na neki nevidljivi, neopipljivi način, istovariti prtljagu koju teglimo danima i mjesecima, prazniti te naše baterije do kraja - za neko novo, buduće punjenje.

Put je to nimalo lak, ali treba ga htjeti i znati prevaliti. Čistina i brisani prostor, samoobmane i prevare nema. Sami - ja i ja, ti i ti... Susret pun neizvjesnosti, susret koji se ne može izbjeći. Rezultat samo nama znan. Ostaje naš i samo naš, a i (ne)zadovoljstvo susretom jednako tako.

I usred jednog od tih susreta put i želja doveli nas do našeg jedinog benediktinskog samostana. Visoko na brdu, iznad mora, na osami, pogleda riječima neopisivog, tišine koja uši pritišće, samoće ali ne i duhovne osamljenosti.

I ove su moje misli dobile dijelom i potvrdu, a i neki novi duhovni polet. Pet monaha benediktinaca žive u miru i tišini, u molitvi i spokojnom radu, žive same sebe onako kako to malo tko od nas umije ili ima hrabrosti za tim posegnuti, bez buke izvanjske, ali i one još gore, unutarnje. Razgovaramo s jednim od njih, pomalo bojažljivo, da ne postavimo krivo pitanje.

Ohrabruje nas, osmjeha blagog, riječi umirujućih: 'Nema krivih pitanja. Sve ću vam odgovoriti.' Govori nam da im dolaze razni ljudi, žive s njima nekoliko dana, dijele svakodnevicu, ispituju svoje granice, odlaze ili se vraćaju, kao i mi, životne lutalice izvan zidina samostana, ali unutar nekih drugih zidina, često krućih i od onih samostanskih, a da toga možda nismo niti svjesni ili to ne želimo priznati nikome, pa niti nama samima…

Atmosfera opuštajuća i opčinjavajuća, nekako blažena, pa i magična, na rubu transcedencije. Neko novo pomalo produhovljeno iskustvo, za koje čovjek ne mora biti vjernik, jer taj pozitivni transfer nekog posebnog blaženstva i nadahnjujuće energije iz ovog paralelnog svemira prenosi se na svakoga, s osjećajem kako te cijelog prožima.

Monasi benediktinci, ljudi koji su većinu vremena sami sa sobom, u molitvi i radu, samoći, ali i zajedništvu, šutnji, ali i govoru, u ljepoti jednostavnosti, nezagađeni ovozemaljskim, nenarušene unutarnje ravnoteže.

Rastajemo se riječima: 'Neka bude kako vi želite. 'Kako On želi,' uzvraćaju nam.

Davno je austrijski pjesnik Rainer Maria Rilke napisao: 'Jedino putovanje je ono u nutrinu.'

 

Objavljeno: 03.09.2021