U komunikaciji, neovisno bila ona izravna ili pisana, ne budite bezosjećajne sante leda. Ne bojte se iskazivanja emocija, osobito onih pozitivnih i toplih. Ne budite ukalupljeni više i od onoga što bi i najbešćutnija karika hladne klišeiziranosti od vas očekivala

 

Ovih dana na Bundeku je snimljen antologijski spot, u kojem je sudjelovalo više od 200 hrvatskih glazbenika (gitarista, bubnjara, pjevača…), pod nazivom 'Treba imat' dušu'. Remake je to istoimene poznate pjesme Atomskog skloništa objavljene prije 40-ak godina na albumu znakovitog naziva 'Mentalna higijena'.

Djecu, dok su malena, učimo da na stubištu pozdravljaju svakoga koga sretnu jer ne poznaju baš sve susjede pa se ne smije dogoditi da se nekoga preskoči s onim dobro poznatim: 'D'ar dan!' Jednako tako, ne jednom smo doživjeli da se dijete vratilo doma tužno jer mu na pozdrav netko nije odgovorio i time tom 'malom čovjeku' nije pokazao dužno poštovanje.

A pamtimo li ovakve situacije dovoljno dugo? Je li nas ovome uopće netko podučio? Jesmo li to dovoljno dobro usvojili? Radimo li kao odrasli (?!) ljudi u komunikaciji slične ili iste greške?

Koliko vam se puta dogodilo da ste nekome uputili mail na koji niste dobili odgovor ili je u malo 'boljem' slučaju odgovor bio sirovo, i još k tome surovo i ledeno hladno kratak, onakav kakav se upućuje s ponavljajuće trake robotski naučenih špranci?

Poslati nekomu mail znači da ste mu uljudno rekli: 'Dobar dan! Kako ste?' A na pozdrav se uvijek treba odgovoriti, onako sa smiješkom, sa zahvalom za nečiju brižnost. Pišući mail, kao i kad s nekim razgovaramo, mislimo na onoga kojemu naše riječi upućujemo, poštujući našeg 'supisnika' (sugovornika), obraćajući mu se s uvažavanjem. Ništa manje od toga se niti uzvratno ne bi trebalo očekivati.

Mnogim primljenim odgovorima na naše mailove, bili oni službeni ili privatni, razveselimo se i dođe nam nekako toplo oko srca. Osjećamo njihovu ljudsku dimenziju, poštivanje i uvažavanje. No, neki nas mailovi, već na prvu, naprosto ošinu i smrznu svojom hladnoćom i stereotipnim kratkim sklopom riječi iz kojeg izbija čuvstvena hladnoća, distanciranost, arogancija i neosjetljivost i čiji nam se ledeni komadići uvlače pod nokte i zebu nas, zebu…

U komunikaciji, neovisno bila ona izravna ili pisana, ne budite bezosjećajne sante leda. Ne bojte se iskazivanja emocija, osobito onih pozitivnih i toplih. Ne budite ukalupljeni više i od onoga što bi i najbešćutnija karika hladne klišeiziranosti od vas očekivala. Uvijek i svugdje imate mogućnost izbora jer bespogovorni konformizam bespovratno vas udaljava od sugovornika ('supisnika'), ali i od vas samih...

'Iskrena, otvorena komunikacija je jedina ulica koja nas vodi u stvarni svijet. Tada počinjemo rasti kao nikada do sada. I kad smo na tom putu, sreća ne može biti daleko,' govorio je američki psiholog John Joseph Powel.

I zato - 'treba imat' dušu'.

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 26.02.2021