Pročitala sam negdje ovih dana sjajan naslov 'Oprostiti se od stare godine ili joj oprostiti'. Za lucidnost i dalekovidnost odgovora ne bi bilo dovoljno niti nekoliko staklenih kugli

 

Događaji iz prošle godine, a osobito zadnjih tjedana, izuzetno su emocionalno nabijeni i stvaraju nam nova, snažna 'autobiografska sjećanja'.

'Pamtit ćemo to za cijeli život', često je danas ponavljana rečenica. No, utječu li sve emocije jednako na naše pamćenje? Psihologijska istraživanja kažu da se ugodni autobiografski događaji, koji su za nas od velike životne važnosti, puno rjeđe zaboravljaju za razliku od onih neugodnih koji pokazuju znatno veće osipanje i nestajanje.

Ovaj fenomen, prema kojemu se negativne životne epizode pamte slabije i ujedno brže zaboravljaju, naziva se 'optimizam pamćenja', a prisutan je upravo u odnosu na spomenuto 'autobiografsko (epizodičko) pamćenje'.

A zašto je (na našu sreću!) tome tako?

Američki psiholozi Walker, Skowronski i Thompson, 2003. godine znanstveni rad, koji ovome daje objašnjenja, naslovili su: 'Život je ugodan - a pamćenje pomaže da tako i ostane!' Prema njima, glavnu ulogu u ovome imaju naša motivacija i misaoni procesi koji utječu na to kako reagiramo na našu vlastitu prošlost, dokazujući da mnogi ljudi jednostavno imaju tendenciju održati pozitivnu sliku o sebi, o svojoj okolini i vlastitom životu kako bi njihova sjećanja bila u skladu s tom relativno trajnom slikom. Kada se ovome doda i efekt 'pristranosti zaboravljanja', prema kojemu neugodnije i negativnije situacije iz našeg sjećanja brže blijede, potiskuju se ili nestaju, ostaje nam da ćemo se u konačnici puno češće prisjećati ugodnih događaja.

Narodni običaji nas uče da se purica ili koka jedu na Božić jer nogama kopaju unazad i tako simbolično staru godinu guraju iza sebe. Za Novu godinu na stolu bi se trebala cakliti svinjska 'pečenka' jer prase ruje prema naprijed, što bi, eto, samo po sebi trebalo pretpostaviti da bi godina koja dolazi trebala biti dobra ili barem bolja od one na odlasku. Praznovjerje ili običaj ili i jedno i drugo, nije bitno jer 'bolje neka umre selo, nego običaji'. A narodna mudrost je uvijek u pravu i nije joj se zamjerati.

Pročitala sam negdje ovih dana sjajan naslov 'Oprostiti se od stare godine ili joj oprostiti'. Za lucidnost i dalekovidnost odgovora ne bi bilo dovoljno niti nekoliko staklenih kugli.

I kokoš i prase za ulazak u ovu godinu već su učinili svoje. Sve ostalo je na nama. Optimizam pamćenja je na našoj strani.

I zato, kao što stara arapska poslovica kaže: 'Nemojmo se ljutiti što ružin grm nosi trnje, već se radujmo što trnov grm nosi ruže.'

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

 

Objavljeno: 29.01.2021