Čišćenje od teških, negativnih i sumornih emocija iznimno je bitno za naše mentalno zdravlje. Svojevrsna je to 'emocionalna i mentalna detoksikacija' kojom bismo trebali smanjiti količinu u nama nagomilanih 'otrova'

   

Sve ove dane kumuliramo emocionalno smeće koje postaje naša životna popudbina. Sve češće i razgovaramo sami sa sobom, bodrimo sami sebe, ali i prekoravamo, pokušavamo jačati naše slabosti, tražimo puteve do nepoznatih nas, iskustveno istražujemo kapacitete naših adaptacijskih rezervoara. Ranjivost i krhkost, a u isto vrijeme i neka nova snaga da izdržimo i ovo životno iskušenje.

Izbjegavanje, kao jedan od načina suočavanja sa stresom, poznaje dimenziju predvidivosti. Ovo, čime smo u zadnje vrijeme izloženi, tu je dimenziju gotovo izbrisalo, stavljajući naše adaptacijske potencijale na sve veću i sve izloženiju kušnju, a naše kontejnere natovarilo do razine mentalne toksičnosti.  

Kad netko slomi ruku, nitko mu ne govori da nastavi jednako funkcionirati. Naprotiv, kada smo tužni ili tjeskobni (anksiozni) nerijetko čujemo da nam je sve to 'u glavi', da ćemo već nekako 'doći na sebe'. Mada su 'psihološke povrede' puno češće od onih fizičkih, ne pridajemo im toliku pozornost, potiskujući ih i čekajući da će se to već nekako 'posložiti'.

Ako tijekom prethodnog, onog nazovi normalnog života, možda i nismo toliko naprezali naše adaptacijske mehanizme, stjecajem svih pandemijskih i potresnih događanja doveli smo ih do razine prenaprezanja, do razine na kojoj se pouzdano ne zna hoće li i kada puknuti. 'Mentalna zatrovanost emocionalnim toksinima', kojoj smo iz dana u dan više ili manje izloženi, vapi za oporavkom, za oslobađanjem od tog 'emocionalnog trovanja'.

Čišćenje od teških, negativnih i sumornih emocija iznimno je bitno za naše mentalno zdravlje. Svojevrsna je to 'emocionalna i mentalna detoksikacija' kojom bismo trebali smanjiti količinu u nama nagomilanih 'otrova'.

I zato - podijelite svoju ranjivost s drugima, okružite se ljudima koji su topli i podržavajući, još se čvršće povežite s obitelji i s prijateljima, koristite svaku priliku da budete u prirodi, slušajte opuštajuću muziku, povjeravajte se vama bliskim osobama ili barem svome dnevniku i ne zaboravite pomagati ljudima u nevolji i volontirati kad god ste u prilici. Martin Seligman, otac pozitivne psihologije svojim je istraživanjima pokazao da je pomaganje drugima i davanje sebe ključ istinski smislenog i pripadajućeg života.

'Rana je mjesto gdje svjetlost ulazi u tebe,' riječi su perzijskog pjesnika Rumia izgovorene davno, još u 13. stoljeću. Koliko mudrosti i snage stoljećima živi u ovim sveprisutnim riječima.

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 22.01.2021