Nećemo i ne smijemo dozvoliti da se malodušnost i kolektivna depresija uvuku među nas kao korov. Utječimo na ono na što možemo utjecati. A možemo mi puno toga. Žilavi smo mi i nema te sile koja nas može slomiti, baciti na koljena, uništiti ono naše najvrednije - dobrotu, ljubav i nadu

 

Prošli tjedan započela sam pisati novi članak…

'Krajem svake godine obično se rade osobne bilance, zbraja se i oduzima, pamti se i zaboravlja, veseli se i tuguje, nada se i strepi, dovršava se i započinje… Kada bismo ispod svega ovoga, povezivog i nepovezivog, za 2020. trebali podvući crtu, čini mi se da bismo bili najbliže onome što u psihologiji običavamo zvati prilagodba na novu situaciju, kako mentalna, tako i fizička. Bila je, i još uvijek jest, ta prilagodba prisutna za višestruko ljudskih života nego što nas je ukupno na ovoj planeti. Ali neka je nje i neka je i dalje bude. Zalog je ona našeg opstanka, generacija ovih, ali i onih koje dolaze.'

A onda su divovi iz Zemljine utrobe odlučili naše živote zaokrenuti na neku drugu stranu, onemoćati nas, uplašiti, udaljiti nas od života samoga… Slova presahnula, riječi utihnule, rečenice zamrle…

Zemlja je izbacila ogromnu količinu negativne energije. Ali mali veliki ljudi, zapravo veliki mali ljudi, odgovorili su još većom i još jačom - pozitivnom energijom, energijom ljudske dobrote, pokazujući i ovaj puta da je dobrota nesalomljiva, da prkosi svemu, ama baš svemu.

Nesreća ujedinjuje, pokazuje da su ljudi u svojoj suštini empatični, da imaju prirodnu potrebu pomoći i pokazati onima koji su u nevolji da nisu sami. Pomažući drugima, pomažemo i sebi, dijeleći dobrotu drugima, umnažamo radost života, dijeleći zapravo dobivamo… Jer čovjek se mjeri po ljubavi za druge.

'Panta rei', izrekao je drevni grčki filozof Heraklit spoznajući kako se cjelokupna životna zbilja nalazi u stalnom tijeku, u stalnim promjenama. Sve ono što se životom zove nastaje, kreće se, mijenja, uranja, izroni, bori se, i ide, i ide, i opet, i opet…

Prije par dana moja dobra i draga prijateljica Mirjana napisala mi je: 'Ovo je previše za jedan život.' Zato istovarite vaš kontejner u koji ste posljednjih mjeseci, a osobito zadnjih dana, gomilali sve veći i sve teži teret koji vas nagriza i ne da vam disati. Recite na glas kako se osjećate, kažite što vas tišti. Ne skrivajte i ne potiskujte to u sebi. Podijelite svoje osjećaje s drugima. Nije sramota biti ranjiv, biti uplašen, biti tjeskoban i napet, plakati... Normalna je to reakcija na ovu nenormalnu situaciju.

Nećemo i ne smijemo dozvoliti da se malodušnost i kolektivna depresija uvuku među nas kao korov. Utječimo na ono na što možemo utjecati. A možemo mi puno toga. Žilavi smo mi i nema te sile koja nas može slomiti, baciti na koljena, uništiti ono naše najvrjednije - dobrotu, ljubav i nadu. Prilagodit ćemo se mi svim izazovima i naći puteve do izlaza.

Ljudima kojima smo okruženi i samima sebi vratimo optimizam, nadu i vjeru u život.

Budimo jedni drugima podrška, budimo jedni drugima sigurnost, budimo jedni drugima - ljudi.

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 08.01.2021