Nekad davno Tolstoj je rekao da 'dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva'. A odolijeva li dobrota doista svemu u ovo naše nazovi suvremeno doba?!

 

Vele da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego kad čovjek ugrize psa.

Kad bismo pročitali da se 'traži mladić u ranim 30-im godinama, koji ima smeđu dužu kosu, bradu i crvenu kariranu jaknu s bijelim ovratnikom', što bismo prvo pomislili nego da se opet nešto opako desilo.

I desilo se, ali nešto 'opako dobro', nešto što je esencija dobrote, esencija vjere u čovjeka dobročinitelja, onakvog kakvog smo ga poznavali kroz stoljeća. I kada se Goran Bare pjevajući pita 'gdje je nestao čovjek', odgovaramo mu da smo ga pronašli ovih dana u liku splitskog anonimnog mladića, s opisom s početka ove priče, koji je na ulici, uplakanoj starici koja je izgubila novce, zbrojio njene uplatnice, dao joj svoj novac, ostavivši čak i višak. I još ju je zagrlio, nasmijao se i rekao da će sve biti u redu. A kiša je u Splitu toga dana lijevala k'o iz kabla …

U prošli petak, a k tome i trinaesti, bio je Svjetski dan dobrote. Toga dana 1998. godine u Tokiju je održana prva konferencija Svjetskog pokreta za dobrotu. Osim nekoliko lokalnih portala, nitko drugi o tome niti slova …

Pitam se jesmo li toliko dobri da se dobrota sama po sebi podrazumijeva ili smo jednostavno izgubili želju i potrebu da budemo dobri?! Je li se dobrotu skrilo pod korito, kao Pepeljugu, jer je zasmetala površnom, potrošačkom sustavu vrijednosti?! Što se to dešava sa svima nama da splitski mladić postaje izuzetak, a ne svakodnevica?

Moje kolegice psihologinje Majda Rijavec i Dubravka Miljković napisale su prije petnaestak godina cijelu jednu knjigu znakovitog naslova 'Tko su dobri ljudi', pokušavajući pronaći puteve do osobina upravo dobrih ljudi. Psihologijska istraživanja kažu da su s ovim pojmom usko povezani i altruizam, i velikodušnost, i suosjećanje, i ljubaznost, i sposobnost da volimo (ali i da dopustimo da budemo voljeni), i pravednost, i otvorenost uma. I ono najvažnije, sve su to osobine koje možemo razvijati kod sebe i poticati kod drugih.

A ona svagdašnja dobrota ogleda se u jutarnjem pozdravu, u suzi u oku, u čvrstom zagrljaju, u davanju, u toplini duše, u praštanju, u pomirenju, u poniznosti, u pomaganju, u iskrenosti, u prijateljstvu, u slušanju, u razumijevanju, u vjernosti, u strpljivosti, u podršci, u skromnosti, u daru života samoga. I mir može biti dobrota, i u pravom času izgovorena riječ, kao i ono kratko, a tako važno pitanje 'kako si?'

Dobrota može imati i vlastito ime – tvoje, vaše, njegovo, njezino, moje … Otuda i ona potraga za splitskim mladićem.

Nekad davno Tolstoj je rekao da 'dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva'. A odolijeva li dobrota doista svemu u ovo naše nazovi suvremeno doba?!

Draga mi Marija često običava reći: 'Mala, s ljudima treba ljudovati,' misleći da treba biti dobar čovjek, da treba prijateljevati. I zato, i unatoč svemu, ma kako to već izblijedjelo bilo, ja još uvijek vjerujem da se dobro dobrim, ipak, vraća.

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 20.11.2020