Naslov je ovo knjige koju su još davne 1969. godine objavili Laurence J. Peter i Raymond Hull, a koja do današnjih dana nije ništa manje aktualna. Dapače

 

Ideja da na visokim razinama upravljanja često vlada nesposobnost, obrazložena je tako u ovom bestselleru engleskog naziva 'The Peter Principle: Why things always go wrong'. Njeni autori,  nakon dugogodišnjih opservacija, došli su do zaključka da većinu ljudi karakterizira određena razina profesionalnih kompetencija kao i radne energije.

Kako poslovi postaju složeniji, a upravljačka razina viša, jedan veliki dio njih promaknut će se na poziciju koja premašuje njihove sposobnosti, kompetencije i profesionalnu zrelost. Tada će, pišu Peter i Hull, 'dosegnuti razinu vlastite nekompetentnosti', odnosno, težit će unapređenjima sve do nivoa na kojem više neće biti u stanju obavljati posao kojemu su žudno sve vrijeme stremili.

Peterovo načelo tako nam govori o nezrelosti hijerarhijskih penjača, njihovoj nekritičnosti, samodopadnosti i površnosti, o kompenzatornim mehanizmima i šarenim podobnostima, o negativnoj selekciji, riječju - o onome čemu svakodnevno svjedočimo …

Istražujući ovo područje, Kelly Shue, predavačica na sveučilištu Yale, kaže: 'Najbolji istraživač ili najbolji profesor nije nužno i najbolji dekan škole'.

Vodeći se svakodnevnim iskustvom, neki su i nadopunili Peterovo načelo dodajući da, kako s vremenom veliki dio radnih mjesta zauzmu zaposlenici nesposobni za izvršavanje njihovih dužnosti, posao obavljaju oni koji još nisu dosegli svoju razinu nekompetentnosti. Od cinizma do istine ponekad je i manje od koraka.

Ali umjesto ciničnog podsmjeha i površnog unutarnjeg 'zadovoljstva', promislimo o porukama koje nam u predgovoru spomenute knjige upućuju autori Peterovog načela:

'Vladamo se kao da biti gore znači biti bolje, i što više to bolje, premda svuda oko sebe vidimo tragične posljedice tog bezglavog uspona … Čovjek mora preispitati svoje ciljeve i paziti da postigne istinit napredak koračanjem naprijed, a ne samo uvis, prema svojoj nesposobnosti … '

Profesionalni razvoj, u kojem se ne preskače niti jedna stepenica, u kojem se postavljaju realni ciljevi i dosezi, a koji uključuje i primjenu pozitivne selekcije, prevenira i znatno umanjuje negativne efekte Peterovog načela.

Mudrost i korektnost profesionalnog napredovanja, prema sebi i prema drugima, jest znati se zaustaviti u pravo vrijeme na pravoj stepenici.

Ako ste skloni nerealnim visinama, za svaki slučaj provjerite ispravnost padobrana jer…

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 30.10.2020