Na poziv slovenskih kolegica i kolega ovih sam dana na njihovim 'REHA dnevima', u Portorožu, trebala održati stručno predavanje. Koronakriza je učinila da sam se pozivu prilagodila na 'novo normalan' način i odradili to na daljinu. Stvorilo mi je to osjećaj neke nostalgične nelagode jer izravna komunikacija ipak ima svoju nezamjenjivu vrijednost

 

Pišući prošlotjedni članak o slobodama raznih vrsta, zaobišla sam jednu koja postoji od kad je svijeta i vijeka i koja će se, ako se to ikada i desi, zadnja ugasiti – sloboda kreativnosti.

Od oslikavanja špilja - sjetimo se špilje Lascaux  sa  zidnim slikama, koju su ne bez razloga nazvali Sikstinska kapela prapovijesnog doba, do Leonarda da Vinciea i njegove Mona Lise, koja se smiješi jednako zagonetno danas kao i prije više od petsto godina, pa sve do suvremenog doba i nezaobilaznog Piccasoa i njegove Guernice

Od starogrčkih dorskih stupova pa sve do Hundertwassera i njegovih šarolikih zgrada nepravilnih oblika, 'grbavosti', nagiba i padova. Od hijeroglifa i knjiga iz Aleksandrijske knjižnice, preko Biblije pa sve do Jesenjina i pisaca naših dana. Od brojanja na prste i drvenih računala pa sve do Steva Jobsa …

Pisati o kreativnosti, a ne spomenuti slovenskog psihologa Vida Pečjaka, svetogrđe je. Imala sam čast i rekla bih privilegiju upoznati ovog psihologijskog eruditu i slušati njegovo inspirativno predavanje o tome kako nastaju ideje te koji je njihov daljnji put ... Iz tog vremena (1989.) datira i mala ljubičasta knjižica 'Putevi do ideja' - Primjena tehnika stvaralačkog mišljenja u poduzećima, školama i drugim sredinama. Svojim pristupom on je psihologiji dao novu dimenziju, odmaknuvši se korak od eksperimentiranja, ulazeći u pomalo transcendentalnu sferu, koja je za psihologijske skolastike bila poprilično smion korak.   

Bio je uvjeren da radimo pogrešno kad zapošljavamo nove radnike, a kreativnost ne smatramo jednim od uvjeta za prijem. 'U svim područjima života i rada zalažemo se za prosjek, umjesto da sa svježim idejama idemo sve više, i više ... Nedostaje nam taj kreativni nemir', govorio je.

Iz godine u godinu sve ga više razumijem. Je li se nešto bitno promijenilo zadnjih desetljeća, promijenilo - na bolje ili – na lošije?!

Vid Pečjak bio je i jedan od najplodnijih slovenskih pisaca znanstvene fantastike. Kad su ga jednom pitali: 'SF ili psihologija?', odgovorio je: 'Bio sam u dilemi nije li mi psihologija trebala biti hobi, a SF profesija. Znanstvena psihologija je vrlo uska i bez mašte. U njoj vrijede stroga pravila, uvijek moraš polaziti od empirijskih pretpostavki. SF mi omogućuje povremeni bijeg iz te uskoće, bijeg na robinzonski otok jednostavnog iživljavanja mašte. To je upravo ono što mi u stručnom i znanstvenom radu nedostaje.'

Na poziv slovenskih kolegica i kolega ovih sam dana na njihovim 'REHA dnevima', u Portorožu, trebala održati stručno predavanje. Koronakriza je učinila da sam se pozivu prilagodila na 'novo normalan' način i odradili to na daljinu. Stvorilo mi je to osjećaj neke nostalgične nelagode jer izravna komunikacija ipak ima svoju nezamjenjivu vrijednost.

Možda je i to povod da su u zamjenu za to oživjela meni draga i lijepa sjećanja na slovenskog kolegu psihologa Vida Pečjaka.

U svojoj posljednjoj knjizi 'Stvaram, dakle jesam' kolega Pečjak kaže: 'Kreativnost je sposobnost gledati jedno, a vidjeti drugo.'.

Eto, tako sam i ja ovih dana 'gledala jedno, a vidjela drugo'.

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 02.10.2020