Ponekad nismo niti svjesni prave vrijednosti nekog trenutka sve dok ne postane dio sjećanja i draga nam uspomena

 

Godišnji odmori su već poprilično daleko iza nas. Još neko vrijeme ostaju nam slike izlazaka sunca na pučini (za nas starije koji se volimo rano ustajati) ili njegovih zalazaka iza svjetionika na udaljenom rtu (za one mlađe, kojima godišnji pruža mogućnost duljeg spavanja). Poeziju odmora zamjenjujemo radnom prozom obnavljajući još jedan životni ciklus. I tako i ovaj puta opet ispočetka… I opet… I…

Ako ste se  vratili nečemu što volite raditi, vjerojatno je da nećete osjećati poteškoće koje zovemo 'depresija nakon godišnjeg'. Nasuprot tome, ako se vraćate u tešku atmosferu, neizvjesnu budućnost ili na posao koji baš i ne biste izabrali da ste mogli birati, jasno je da će povratak biti mučan i stresan. Dobro je prepoznati vlastite osjećaje, prihvatiti ih kao normalne i velikim dijelom prolazne (već nakon jednog do dva tjedna simptomi nestaju) te u svakidašnju rutinu ubaciti malo čarolije koju ste osjetili tijekom godišnjeg.

Neuroznanstvena istraživanja pokazuju nam da već i samo mentalno zamišljanje mjesta gdje smo se dobro osjećali donosi vrlo pozitivne učinke. Ova imaginacija, koju svjesno koristimo da bismo se doveli u opušteno stanje, može kod nas dovesti do osjećaja kojim ćemo prevladati početni stres i anksioznost po povratku s godišnjeg odmora.

Zato u mislima, ili gledajući fotografije, prošećite uz more, osjetite svježu morsku ariju začinjenu mirisom smole borova i cvrčanjem cvrčaka… Ili - provedite popodne na zraku u vašem dvorištu ili obližnjem parku, baš kao za vrijeme odmora. Time ćete ovaj prijelaz i prilagodbu na rutinu svakodnevnog ritma života, početno loše raspoloženje i nostalgičnost učiniti podnošljivijima, a i kraće će trajati.

Tijekom svakog godišnjeg skupljam školjkice, kamenje različitih oblika i veličina, grančice i biljke svih boja i mirisa. Činim to i na moru, ali i na mjestima koja su od njega udaljena stotine kilometara. To mi je naprosto strast i veliki, veliki užitak. Sve to sa svakom godinom stvara sve veći mozaik sjećanja, pozitivne energije i duševnog mira, pomiješanosti morskog i planinskog zraka, uljuljkanosti polja i šarenila šuma. Kroz to i sjećanja ostaju dulja, opipljivija, mirisnija... Produljujemo im život, a jednako tako i nama samima, kao i  dragim nam osobama koje su njihov dio.

Ponekad nismo niti svjesni prave vrijednosti nekog trenutka sve dok ne postane dio sjećanja i draga nam uspomena.

Škotski pisac J. M. Barrie na jednom je mjestu napisao: 'Bog nam je dao sjećanja da možemo imati ruže i u prosincu.'

Zato - zažmirimo i odlutajmo mislima… Neka nas lijepa sjećanja nose…

 

Autorica: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 18.09.2020