INTERVJU, HRVOJE KOVAČ Osnivač Rukoplastike u utrci za Sabor kao osoba s invaliditetom

Nužno je za naše društvo da u politički prostor izaberemo osobe s invaliditetom jer nas ima jako puno, s vidljivim i nevidljivim, mentalnim i fizičkim poteškoćama. I trebali bi biti sila, kaže Kovač

 

Za početak, što vas je kao mladog i uspješnog poduzetnika potaknulo da se uključite u politiku?

- Prvo, hvala na komplimentu. No smatrat ću se uspješnim poduzetnikom tek kada Rukoplastika zaposli prvog čovjeka.

S Dariom Zurovcem sam prijatelj već 20 godina i s velikim interesom sam pratio što radi u Sv. Nedelji zadnjih nekoliko godina - od transparentnosti poslovanja tijela lokalne uprave, ocjenjivanja službenika, smanjivanja nameta i poreza za građane i poduzetnike, uvođenja mogućnosti plaćanja komunalne naknade kriptovalutama... Kada me pozvao da se pridružim njegovoj izbornoj listi, nisam dugo dvojio. To je Hrvatska koju želim. Kap koja je prelila čašu je bila odluka ministra Aladrovića da prenamijeni novac za zapošljavanje osoba s invaliditetom u mjere za spas gospodarstva. Osobe koje bi nas trebale zastupati u Saboru po tom pitanju nisu rekle ni riječ o tome - potpuni muk. Pravobraniteljica je za to doznala iz Narodnih Novina.

Na sreću ili nažalost - ovisno kako gledate na to - tek ste 'nedavno' postali osoba s invaliditetom. Zašto ste se kroz kampanju velikim dijelom usmjerili upravo na populaciju osoba s invaliditetom?

- Iako sam 'nedavno' postao osoba s invaliditetom, nailazim na iste probleme u sustavu kao i ostali.

Evo jednog primjera: od moje prve operacije, do trenutka kada sam dobio rješenje o invaliditetu je prošlo godinu dana - čekao sam ZOSI da me pozovu na 'vještačenje' po starom pravilniku gdje se moj invaliditet računao po tablicama iz JNA. Apsurdno. Bez tog rješenja nisam mogao ostvariti ni jedno pravo koje imamo mi kao osobe s invaliditetom. Dođem na razgovor za posao, dobijem ga i onda mi na kraju kažu da ipak ništa od svega jer nemam rješenje.

Kako mi se invaliditet progresivno pogoršava, prijavio sam se na novo vještačenje po novom pravilniku. Od 'vijeća vještaka' opet ništa - jedna osoba koja ti se ne želi predstaviti (doslovno je više puta odbila reci svoje ime i prezime i kvalifikacije) odlučuje o tvom invaliditetu. Vještačenje je provedeno bez ikakvih mjernih instrumenata i s upitnom metodologijom, te se ne kraju završilo s rečenicom vještakinje koju sam upozorio na propuste - 'A što ste vi mislili, pa znate u kojoj državi živimo'. To mi govori službena osoba, zaposlenik institucije koja mi treba pomoći u vještačenju, profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju? Sramota.

Više puta sam slao službene dopise u ZOSI jer me baš zanima koliko osoba s invaliditetom radi baš tamo i koliko je ukupno zaposlenih i u kojem radnom odnosu, i nikad nisam dobio odgovor na to pitanje.

Koji su po vama osnovni problemi koji bi se trebali riješiti kako bi se poboljšao život osoba s invaliditetom u Hrvatskoj?

- Jako opširno pitanje, ali dati ću sve od sebe da spomenem dio problema koji me muče.

Svi znamo kako su financije, odnosno primanja osoba s invaliditetom najveći problem. Mnogi govore i obećavaju povećanje osobnih invalidnina, tuđe njege i pomoći, dječjeg doplatka i slično. Novac je jako bitan i treba osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, do te razine da dostojanstveno žive. No da li to zaista rješava problem? Mislim da ne, jer problema je puno više.

Svakako bi populaciji osoba s invaliditetom to značilo puno, ali ne stati samo na tome, nego nastojati poboljšati kvalitetu života u svim segmentima, primjerice zdravstvena skrb i prava na ortopedska pomagala, rehabilitacija, mobilnost, zapošljavanje, kvaliteta obrazovanja i, ne zaboravimo, odabir osobe s invaliditetom da živi onako kako to ona ili on to želi, a to je neovisno življenje i pravo na izbor. Nema potrebe navoditi UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom jer je svi znamo.

Mnogi govore o projektu 'osobnog asistenta' i hvale se s postignutim. To je itekako hvalevrijedan projekt kad je zamišljen, ali istina je malo drugačija.

Pokrenut je još 2006. kao pilot-projekt 'Osobni asistent' koji je financiran od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dok je Jadranka Kosor bila ministrica. Što se promijenilo od tada? Baš ništa - osim broja korisnika, što se podrazumijeva.

Pilot-projekt koji traje skoro već 15. godinu. Asistenti rade za istu plaću već 15 godina. Nije bilo povećanja niti jedne kune. Korisnici koju trebaju pomoć 0-24 je dobivaju samo četiri sata dnevno i to pet dana u tjednu. Da bi mogao postati korisnik usluge osobne asistencije moraš biti član udruge, nikako drugačije ne možeš ostvariti to pravo.

 

Ukoliko osoba s invaliditetom završi u domu za starije i nemoćne ili nekoj drugoj ustanovi zato što nema izbora jer joj treba pomoć (ili asistencija) od 0-24 dnevno, oni su prisiljeni na institucionalizaciju i još k tome gube prava na osobnog asistenta, tih mizernih četiri sata. Je li to izbor?

Navest ću i primjer od prošle godine kad je Vlada promijenila kriterije studentima s invaliditetom. Budućim doktorima znanosti s invaliditetom su morali odbijati ponude za posao jer gube pravo na smještaj u studentskom domu, a bez tuđe pomoći ne mogu živjeti sami. S tim da država pokriva 50% školarine i tako te 'tjera' da kreneš raditi kako bi financirao drugi dio školarine. Sustav je tako složen da nemaš nekakvog izbora i skoro je nemoguće iščupati se iz tog začaranog kruga.

Svaki dan saznajemo nove nebuloze i horor priče. Pa sami ste spomenuli primjer Kristiana Vukasovića. Tko je odgovarao za to?

Uloge osobnog asistenta, radnog asistenta, asistenta u nastavi moraju biti propisane zakonom. S time da se pojam radni asistent samo upotrebljava godinama - nikad nije ni pokušano takvo nešto pa čak ni pilot-projektom. Kada je Miljenko Milanović pitao gđu. Ljubicu Lukačić na Mreža TV-u o tome, ona je rekla da je zaboravila uzeti papire o tome, ali da se mi ništa ne brinemo jer ZOSI ima projekcije. Odlično, odmah sam otvorio hladnu bocu šampanjca da proslavim.

Trebamo rješenja jučer, a ne slušati obećanja koja traju već godinama i još k tome ovisiti o održivosti projekta.

Sama činjenica da se u fondu nakupilo 450 milijuna kuna i nakon te legalne pljačke ostalo 200 milijuna kuna pokazuje da tu nešto ne funkcionira i, ako ne kažemo nešto o tom scenariju legalnih krađa, to će se samo ponavljati kad političke elite tako odluče.

Ovo je samo jedan sitni dio problematike populacije osoba s invaliditetom. Svi znamo kako je teško definirati i pojmiti razne vrsta invaliditeta i načine na koje utječu na osobe s invaliditetom i njihove obitelji.

Zašto mislite da bi birači na izborima trebali zaokružiti baš vas i vašu političku platformu, po čemu se razlikujete od konkurencije?

- Želimo promijeniti paradigmu, način na koji se stvari rade u Hrvatskoj danas. Ključ je ograničiti svemoć partijske oligarhije koja ima puno previše utjecaja na sve sfere života.

Transparentnost u trošenju javnih sredstava, smanjivanje nameta i broja općina te spajanje komunalnih poduzeća u smislene cjeline, manje presije prema svima, bez diskriminacije. Ne otuđujemo tuđu imovinu, ne bavimo se prošlošću, nego smo okrenuti budućnosti. Članica smo EU, počnimo se ponašati tako.

Kako ćete i hoćete li uopće surađivati s drugim osobama s invaliditetom, ako u budućem sazivu Sabora budemo imali više predstavnika iz različitih političkih opcija?

- Nužno je za naše društvo da u politički prostor izaberemo osobe s invaliditetom jer nas ima jako puno, s vidljivim i nevidljivim, mentalnim i fizičkim poteškoćama. I trebali bi biti sila, a ušutkavaju nas pilot projektima koji traju 15 godina. Ovaj potez HDZ-a da prenamjeni sredstva je pokazatelj stvarnog mindseta i interesa politike za naše probleme, pokazali su svoje pravo lice.

Što više osoba s invaliditetom poput Vedrana Salamona i Danijela Küfnera sjedi u saboru, to bolje, i surađivat ću sa svakim tko će aktivno i bez fige u džepu raditi na rješenjima koja će popraviti kvalitetu života i stvoriti dodatnu vrijednost za sve nas.

Imate li na kraju neku poruku za osobe s invaliditetom?

- Izađite na izbore i glasajte. Fokusirajte se na pametno ime i prezime. Budite promjena koju želite vidjeti u društvu. Informirajte se o svojim pravima o glasovanju ako ste slabovidna ili slabije pokretna osoba!

 

Razgovarao: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti