Upravo je Mladenu dodijeljena nagrada od tisuću kuna kao uspješnome studentu s invaliditetom. Ova nagrada ima za cilj potaknuti izvrsnost i bolja postignuća redovitih studenata s invaliditetom i drugim teškoćama

Mladen Bošnjak s legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem

Mladen Bošnjak od rođenja je osoba s cerebralnom paralizom, ali nikada nije dopuštao da ga invaliditet spriječi u ostvarenju svih snova. Ovaj svestrani mladić je student druge godine dvopredmetnog diplomskog sveučilišnog studija filozofije i povijesti u Rijeci, dok je prediplomski stupanj završio na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Član je studenskoga zbora Filozofskog fakulteta, volontira u Uredu za studente s invaliditetom gdje je i mentor mlađim kolegama s invaliditetom.

- Lani sam upisao diplomski studij u Rijeci na Filozofskom fakultetu jer me zanima filozofija psihijatrije, a profesori koji se tim područjem bave rade samo u Rijeci. Nigdje drugdje u Hrvatskoj nema profesora iz tog područja. Išao sam u Prvu gimnaziju u Zagrebu i dvoje nastavnika te škole su najzaslužniji za moj odabir studija, profesorica filozofije i profesor povijesti - kaže Mladen prisjećajući se svojih početaka.

Za riječki Novi list čitateljima je ispričao zašto je otišao baš u Rijeku, sve o životu i problemima u Rijeci s kojima se susreću osobe s invaliditetom.

- Smatrao sam kako je vrijeme da se osamostalim. Zapravo u Zagrebu živim u teškim uvjetima u stanu koji je neprilagođen za osobe s invaliditetom, koji ima stepenice i neprilagođen toalet. Tako da se majka i ja u biti cijeli život mučimo. Prilično je teško, a u Kampusu na Trsatu postoji deset soba prilagođenih osobama s invaliditetom. Također i cijelo područje Kampusa je prilagođeno i ovdje mogu uz minimalnu pomoć asistenta od sat i pol do dva dnevno bez problema samostalno živjeti i funkcionirati. Tako da je meni ovdje zapravo odlično - kaže on.

Zatim je otkrio da li je imao strahova kada je tek došao i s kojim se problemima susreće.

- Kako je ovo bila potpuno nepoznata situacija, nisam uopće razmišljao o tome čega bih se uopće trebao bojati. Inače, volim izazove. Mislim da mogu i da živim potpuno jednak život kao i drugi ljudi te da osobe s invaliditetom trebaju težiti tome da žive potpuno ravnopravan život. Ovo što sam napravio nije ništa posebno. Ljudi mi znaju čestitati kada im to ispričam. Međutim, smatram da ovo nije nešto što je vrijedno nekakvog posebnog divljenja, jer mislim da bi svaki čovjek trebao težiti svojim ciljevima. Kada sam dolazio u Rijeku, jedino što nisam znao je kako živjeti u prostoru prilagođenom invalidu i koliko ću moći sam. Vrlo brzo sam shvatio da bez problema mogu funkcionirati. Mislim da to je najvrjednije saznanje koje sam dobio u posljednjih godinu dana. Sazrio sam emocionalno i vidim koliko mogu. Jedan od problema je uskladiti fakultet i fizikalnu terapiju, jer fizikalni terapeuti koji rade preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje rade samo do 16 sati. Zbog predavanja koja su u to vrijeme, imam neredovite terapije i to je problem s kojim se suočavaju svi studenti s invaliditetom. To ide po principu »uzmi ili ostavi«, jer ako se ne možeš prilagoditi, moraš birati između zdravlja i obrazovanja. Bez pretjerivanja, to je na neki način kršenje ljudskih prava. To tako ne bi trebalo biti. Sustav je posložen na krivi način. Možda je rješenje u tome da terapeuti rade u dvije smjene. Problem je i što u Rijeci postoji gradski prijevoz za invalide koji se može koristiti samo ako osoba ima prebivalište na riječkom području, a ja imam prijavljeno boravište te nemam pravo na taj prijevoz. Iako imam cerebralnu paralizu, ja sam član Udruge oboljelih od mišićne distrofije. Ta mi je Udruga puno pomogla prilikom preseljenja i sada koristim njihov prijevoz, a oni voze samo radnim danima nekih četiri sata dnevno - priča ovaj skromni mladić.

Nakon toga, Mladen je ispričao sve o društvenome životu gdje se također susreće s problemom taksi prijevoza.

- Tijekom tjedna nemam vremena za izlaske. Mogu izlaziti vikendom, a onda moram ići taksijem, a u taksi ne mogu elektromotorna kolica. Ako idem s običnim kolicima, onda me netko mora pratiti, jer s običnim kolicima po Rijeci teško se kretati. Zagreb je po tom pitanju dosta organiziraniji od Rijeke, jer tamo funkcionira prijevoz za osobe s invaliditetom praktički 24 sata dnevno. Nije rješenje da te netko nosi. Rješenje je prilagoditi objekt. Potrebno je samo malo razumijevanja i malo sluha. Kada bi toga bilo, ne bi bilo potrebe za stalnom borbom s institucijama. Zbog toga na neki način moj društveni život nije dobar onoliko koliko bih htio da bude. Međutim, imam ekipu prijatelja kojoj nije problem i koja organizira moj prijevoz. Ljudi me cijeli život zapravo nose. Zapravo, nikad nisam imao problem s ljudima, nego sa sustavom. Teško je što svaki svoj izlazak moram isplanirati dosta unaprijed, jer većina ljudi u svakodnevnom životu funkcionira spontano, a osobe s invaliditetom ne mogu tako funkcionirati - kaže Bošnjak

Na pitanje o planovima za budućnost ovaj svestrani mladić odgovara:

- imam viziju patriotizma prema kojoj sam dužan učiniti nešto za društvo i zajednicu u kojoj se nalazim. Nešto što bi unaprijedilo društvo. Moja vizija patriotizma je pokazati djelima nešto, a ne mahanjem zastavama i pjevanjem pjesama. Tako da bih volio ostati ovdje. Međutim, lakše bi mi bilo donijeti odluku o ostanku kad bih imao bolje životne uvjete s obzirom na invalidnost - kaže Mladen.

- Želim da ljudi shvate da možemo. Svi mi možemo, samo nas je društvo ili smo se sami uvjerili da je nešto teško. Mislim da je važno imati vjeru u sebe. Nekada mi dođe da plačem kad vidim koliko osoba s invaliditetom može jako puno napraviti, ali nisu zbog pogrešnog stava, sami sebe sažalijevaju i smatraju se manje vrijednima. To je neistinito. Ljudi s invaliditetom mogu imati život kao i svatko drugi. Kad smo se rodili, nitko nam nije obećao lagan život. To što se borimo, ne znači da je život grozan. Život ima hrpu lijepih trenutaka i dalje pozitivno gledam na život unatoč svim borbama, bolovima, operacijama i rehabilitacijama koje sam prošao. Mislim da je život jedna prekrasna stvar - zaključuje Mladen.

Upravo je Mladenu dodijeljena nagrada od tisuću kuna kao uspješnome studentu s invaliditetom. Ova nagrada ima za cilj potaknuti izvrsnost i bolja postignuća redovitih studenata s invaliditetom i drugim teškoćama.

Dejana Rakić

Objavljeno: 27.12.2019